Kada sam plakala dok si ti slavio Baccusa

vjerovao si da su to kristali snova,

kada sam šutjela

vjerovao si da je sve rečeno, 

gledao si me očima punim vina

i nisi mogao osjetiti

da u meni tuga spava

jer kada sam poljubcem

sakrivala lice

ti nisi mogao znati

da se valovi sreće na hridi tvoga opijenog srca

prelamaju u ljubičaste suze.

 

 

 

Otišla sam krijući suze, otišla sam sa snovolovkom u duši, otišla sam bježeći od hladnoće njegova pogleda, otišla sam da bih dozvolila srcu da diše, a ostala sam prozirna i nedodirljiva u svojoj tuzi, slična Ametisti prije dodira Dionizijevih suza. Promatrala sam kako se sunce igra sa kristalima, tim promljenjivim suzama neba. Pri treptajima oka je svaki kristal mijenjao oblik, tirao nijansama boja, a uvijek je ostajao isti. Ametist je u svojoj istosti mjenjao boju, postajao toplina i lakoća postojanja, a ostajao je uvijek samo ljubav, avatar ljepote i dobrote duše. Osjetih srcem ljepotu te igre svjetlosti i sjene i spoznah da se njeno zrcaljanje događa u meni, spoznah da je ljubičasta boja, boja moje duše, boja koja, u plesu spektra duše svijeta, u ljubavnoj igri grije srce, brani ga od hladnoće nepostojanja.  

Kristali su uvijek bili tu, puno, puno prije nas su iskrili plavom planetom, mjenjajući se voljom bogova mjenjali su boje dodavajući različite nijanse svom vjekovnomu spektru.

 

 

 

Ametist je izrastao iz kozmičkog poljupca, iz vječne ljubavi i odašilja u svijet ljubav i pretvara je u ljubičastu svijetlost bezvremene ljepote.

Bila je noć punog mjeseca, kristali duše zaiskriše srećom i zaplesaše sa srebrenastim tragom tog vječnog nebeskog lutalice. To je uistinu ljubav pomislih i poželjeh postati violetni kristal ljubavi i promijeniti svijet, ljubavlju zaraziti ljudska srca sveta, pripremiti ih na zvjezdani let, da nikada ne osjete sudbine tužan splet. A onda spoznah da smo genetskom šifrom obilježeni, da svatko u duši nosi iskru zvijezde svojega rođenja, da svatko u sebi svoj kristal stvara i pretvara ga u prizmu u kojoj se prelamaju zrake nutarnjeg sunca. 

 

"Odakle dolazi ljepota" Dijana Jelčić- Starčević, Zagreb, 1987

 

http://sretan-trenutak.blogspot.com   

 

https://www.magicus.info/hr/magicus/tekst.php?id=30864