Uronjam u nevidljivo polje prozirne aure, tajanstvene kukuljice u kojoj se gnjezdi ličinka mojeg ovozemaljskog tijela.Čutim početak, praskozorje vremena i naslućujem sunoćavanje čvrstine moje prolaznosti.Ti dodiruješ hladnu postojanost i preobražavaš je u toplinu vječnosti. Daruješ mi san da preživim zbilju, donosiš toplo zlato na srebrenom pladnju noćne gozbe raznoseći ostatke tmine u uzdasima sjete. Ulaziš u krug moje melankolične duše i poljupcima trgaš okove tužnih uspomena, osmijehom razbijaš kamenje ukletih stijena, odgovorom ubijaš sfingu koja postavlja dvosmislena pitanja i rapsodijom boja tvoga neba me snagom Amfiona uzdižeš u carstvo ljubavi. Uz tebe levitiram neosjećajući težinu fizičkog u kojem sam rođena. Svojim šapatima, slično Fibonaccijevom slijedu, umnožavaš lepidoptere  u perivoju svijesti i dozvoljavaš mi da budem nejaka u snazi čujne čulnosti. Budiš coccinelle septempunctate, božje ovčice dlanu vremena i šalješ ih kao znakovlje sreće meni u pohode. Bezglasje tvoga glasa me odnosi u pravrijeme iskona, u trajanje u kojem su bogovi koračali uz čovjeka i darivali mu nadzemaljske moć. Snagom prazvuka božanske iskre u tebi me vodiš zvjezdanim stazama ka Luninom hramu u kojem slutim vrtloženje promjenjivosti drevnih oceana, doživljavam plimu strasti, oseku blaženstva u zagrljaju ljubavi i sretna sam.

http://sretan-trenutak.blogspot.com