Tišina je simfonijom mirisa još uvijek dodirivala njegova osjetila. Zrak je bio pun nekog čudesnog sna, trenutak vječnosti i ushićenja. Šuteći se gledaju duše, pijući iz božanskog vrela njihovi pogledi govore sve. Žena ga je mirisom vratila u ljepotu sna, u djetinjstvo, u svijet bajki, u mladost, u svijet oluje ruža, u svijet ljubavne poezije. Čovjek udahnu još jedan put, mirisna simfonija prosu anđeoski glas i on progovori mirisom davnoga sna. Ljubim djelić neba na kojem si ti, ljubim te planetarne poljane u kojima nema druge zvijezde do tebe. Ti umnožavaš svemir, ti širiš mirise, mirise ljubavi mojim uzdrhatlim srcem. Tvoje oči su jedino svjetlo koje imam, miris rasutih zvijezda u perivoju moje duše, a koža tvoja, taj nježni pamuk neba, drhti kao što drhti put zvijezde padalice u ovoj svetoj noći. Ti si kći beskraja, imaš svijetlosno tijelo nebeske plivačice, jahačice lahora, sijačice sreće, ti mirise pretvaraš u cvjetni prah kojim zemlju pretvaraš u peludnicu žudnji. Osjećam tvoje dodire, nježna milovanja mirisom mandarina i naranči, dok tvoje oči uzburkavaju valove moje žudnje za tobom. U pjenušavoj kupki snova, u mirisnoj kupki sreće ja postajem mjesec i skidam ti odoru nepostojanja, ljubim ti usta od gorućeg svijetla i osjećam mirise vanilije, cimeta i meda u sjeni tvoga pogleda. Ona ga je promatrala sa žudnjom u očima i željom na usnama. Afrodizijaci su je opijali njegovim dahom, u kaminu je pucketala vatra i širila miris borovih granćica, na stolu su dogorijevale svijeće, a na okna njihovih duša se spustio anđeo ljubavi. Mirisima ljubavi i mira opijeni, vidješe zvijezdu repaticu i ostadoše njenim svjetlom zagljeni u svom mirisnom snu.

http://sretan-trenutak.blogspot.com