Te nimfe, da ne odu želim.
Bijelu
Put im ćutim u tim blijescima u
Velu
Satkanu oda sna strasna.
Zar voljah tek sanje

(Stephane Mallarmé, Faunovo poslijepodne)

U žudnji, u čežnji osjećam sučeljavanje dvije dimenzije, mogućnost dva izbora, dva moguća načina života. S jedne strane, je tek pusto obitavanje u  jednoličnim ritmu svakodnevice, a s druge strane postoji život u irealnom svijetu snova, lijepa iluzija satkana od žuđenih ljepota. Postati klošar, odreći se utabanih životnih staza, družiti se sa Artemidom i njenim nimfama, to je bio moj vječni san, postati suvremeni Faun. San o nimfama mi se neprestano vraća, lebdim granicom između sna i jave, živim estetske vizije dvije paralelne stvarnosti i odlučujem se za ljubav u kojoj dosežem apsolut ljepote. Odvajam se od monotonije svakodnevice da ne bih izgubila dodir sa čovječnosti i prirodom, sa istinskom ljepotom postojanja u sadašnjem trenutku. Osjećam se kao Mallarmeov junak, kao osamljeni beskućnik koji je u igri sa nimfama postao Faun, titrajuća struna vječnosti, djelić univezuma, univerzum sam. Ljubav je svjetlosna dimenzija, nedokazana peta protega u enenergetskom polju indukcije isposničkog postojanja u poetičnosti vrtloga bezprostorne svevremenosti. Sjetih se stihova ispisanih mirisima ruža i jecajima nepostojanja u prostor- vremenu. Doživjeh ih ponovo i odlučujem se za ljubav.

 

Vratio si mi nebo, sunce, zrak

život,

u onoj noći,

na obali jezera sreće.

Vjetar, ti i

proljeće.

I miris šljunka

Tvoj dah, tvoje oči,

tvoj zagrljaj

i davno zaboravljeni osjećaj.

Do tada razočarana,

rastrgana između

jučer i sutra

zaustavljena nevidljivom rukom

sudbine na početku sna.

A željela sam samo život

jednostavan i moj.

Poklonio si mi opet

sreću za sreću

Vratio ukradeni san

i ljepotu pripadanja

u onoj proljetnoj noći.

"Odakle dolazi ljepota" Dijana Jelčić- Starčević, Zagreb, 1987.

http://sretan-trenutak.blogspot.com