ESTETIKA/ETIKA NEW AGEA U

KONTEKSTU MIŠLJENJA

PLANETARNOG POLILOGA

New age ili «Age of aquarius» je vrlo kompleksan konglomerat različitih duhovnih silnica zapadnjačke suvremene duhovnosti koje se obično sagledava kao polje djelovanja «alternativne duhovnosti» i novih duhovnih pardigmi. On pripada fenomenologiji post-moderne ali ju i trancendira svojim dubljim tenzijama i implikacijama. Većim je dijelom tu na sceni zapadnjačka recepcija ne-europskih, nekršćanskih duhovnih tradicija ali značajne su i komponente zapadnjačkih duhovnih tradicija koje ulaze u corpus duhovnosti New agea. Radi se o «interkulturalnoj i interreligijskoj dinamici lutajuće duhovnosti», ali još bitnije rečeno: o ulaženju u dimenziju planetarne duhovne polilogizacije. U kontekstu duhovne evolucije čovjeka i čovječanstva, New age akceptira neke modalitete koji se vežu za duhovni senzibilitet suvremenog čovjeka Zapada. U renovacii ezoterijskog znanja vidi se put osobnog sve više integriranja čovjeka i kozmosa a kroz različite duhovne putove, prakse i tehnike/tehnologije traže se moguænosti duhovnog perfekcioniranja èovjeka. Ono božansko koje prebiva u čovjeku traži i manifestiranje unutarnjeg čovjeka u svjetovnoj dimenziji. In ultima linea, pokušavaju se ocrtati latencije i potencije «Božanskog života na Zemlji». Tu je i srž problematičnosti New agea.

 

Ali, to in nuce ima i svoje estetske i etičke implikacije na planu umjetničkog bivstvovanja i senzibiliteta i ćudorednog življenja. Ezoterijsko znanje inicira stav da je ono etičko plod tih posebnih znanja. Ali samo znanje integralno pripada duhovnom življenju in toto, novom i drukčijem razumijevanju čovjeka, svijeta i kvaliteta življenja, stavu prema prirodi drugim bićima etc. To su novi estetski/etički horizonti, novo razumijevanje i potvrđivanje duhovnog bića u zbiljskoj egzistenciji i egzistencijalnim situacijama modernog svijeta. Traži se ono zbiljsko alteritas, viši modusi življenja.

Do sada se strogo znanstveno i filozofski lučilo ono estetsko i etičko. Ali pluriverzum i plurimodalni život u ozračju New agea nije samo «sinkretizam» i «elekticizam», već i integratizam na temelju holističkog hoda univerzuma i čovjeka.

Kao duhovno biće kroz rast svijesti i vidove duhovnog perfekcioniranja, čovjek jest cjelina i u onom estetsko/etičkom koje pripada duhovnim egzistencijalnim iskustvima. Etičnost i estetičnost nisu više samo kategorije čovjeka u ljudskom svijetu: one ulaze u kozmičku fenomenologiju i vid su poslušnosti kozmičkom duhovnom poretku. Čovjek teži spiritualizaciji. On to na određenim stupnjevima iskazuje i kroz ćudorednost i kroz ono umjetničko. Ali, cilj je viši.

Ono perenalno i univerzalno u duhovnom čovjeku ne kaže samo to da duboka duhovnost mora biti univerzalna, planetarno prezentna, već i to: ona ne može biti u posjedu samo jedne duhovne tradicije. Čovjek u svom nucleusu nosi ono božansko ma kojoj tradiciji ili vremenu pripadao.

Ezoterija znači novo mišljenje i novu kulturu, eo ipso novog èovjeka. Tome služe sve tehnike, metode ili «transformativne tehnologije». Traži se novo, duhovno zajedništvo i tome primjerena etičnost, unutarnja transformacija i metanoia u ono više, etički čišće i estetski potpunije i bogatije. U dimenziji kozmičke svijesti, u urastanju u nju, doživljavaju se bića i njihova ljepota na bitno nove načine, ta ljepota jest i dobrota i vice verso. Razvija se pankozmička simpatheia i emphateia jer su sva bića božanska manifestacija, a njihova je ljepota u slavu Boga. Po dobru i ljepoti participiramo s onim božanskim.

Novi život implicira estetski i etički pluralizam ali po mjeri duhovnog Zakona! Estetsko i etičko proizlaze iz cjeline duhovnog života, ne samo ezoterije znanja. U prvi plan dolaze duhovni ciljevi i duhovno zajedništvo osobnosti sa svemirom i duhovnih osobnosti međusobno. Javljaju se novi modusi estetskog doživljavanja svijeta i oblikovanja in concreto življenja po mjeri duhovne ljepote i naravnih ljepota, kao i etičko «organiziranje» tj. vođenje života po mjeri više ljudskosti.

Umjetničko bivstvovanje i ćudorednost kao ono jedno – jer duhovno sopstvo ozbiljuje zajedno estetsko i etičko perfekcioniranje. Širi se polje duhovne slobode koje vodi k SATYOGI. Ali ne smije se zanemariti i prisutno djelovanje u New age i onog nižeg u čovjeku, radjastičke i tamastičke snage koje mogu demonizirati i barbarizirati čovjeka te lijepo pretvarati u ružnoæu a zlo predstavljati kao dobro.

S tim treba računati iako je to epifenomenalno i pripada oblicima nesavršenosti i vezanosti uz materijalni svijet (razne magije, sabatizmi, satanizmi etc.). New age ima i svoje tamne strane ali one ne određuju ono krucijalno. Novi modusi bivstvovanja čovjeka Zapada pripadaju djelovanju novih paradigmi koje obogaćuju život, doživljavanje. Razvijenija svijest donosi više, potpunije i savršenije doživljavanje života i samo djelovanje: estetsko/etičko. Skrivene dimenzije se konkretiziraju kroz umjetnički senzibilitet i etički potpuniji život u dobru, ne nasilju, ljubavi, čistoći. Viša ljudskost nosi u sebi nužno i ono estetsko/etičko više i savršenije. Život po mjeri dobra i vrlina, umjetničke forme koje nas uzdižu: ples, glazba,poezija… Sam čovjek postaje umjetnički oblik, etički unicum.

Sve se te mogućosti nadaju u New age – ali u jednom virtualnom utopijskom hodu.

U dimenziji duhovne univerzalizacije i planetarne polilogizacije, New age je jedan posebiti modus s kojim treba računati. On je in ultima linea najplodonosnije urastanje suvremenog èovjeka Zapada u procesualnost duhovnog Novog doba, jedan spiritualni experimentum mundi s kojim se transcendira europocentrizam i Logos Zapada doveden do svojih konzekvenci i barbarizma. Ali, moramo se čuvati olakog psihologiziranja, sociologiziranja ili teologiziranja i strogo razlikovati ono noumenalno od epifenomenalnog.