DUHOVNOST TREĆEG TISUĆLJEĆA

Sažetak

Odrednice duhovnosti treæeg tisuæljeæa su fenomenologija

ekumenizma, perenalne filozofije, guru, i avatara. Ove se

temeljne znaèajke odnose na duhovnu evoluciju ljudskog

biæa te na ponovnu uspostavu božanskog života na Zemlji.

Svijest je suvremenika obilno saturirana peiriènošæu

(ograniènošæu) ovog tisuæljeæa i uznemirena katastrofièkim

prejudiciranjem treæeg tisuæljeæa. Intencije takvoga

«negativnog» mišljenja ukazuju na entropiènost i plitkost

mentalne dimenzije u kojoj znanstveni i kvazi-znanstveni um

stvara heuristièke konstrukte, probabalizira i hipoteizira neke

svoje sumnje, pretpostavke i nedoumice postojeæim statusom

zemaljskog postojanja i tehnizacije-tehnoizacije svijeta i života

u cjelini. Na mjesto nekada moænog utopijskog mišljenja, dolaze

razlièite varijante anti-utopijskih promisli kojima se želi

«profetizirati» buduænost – na «bazi» mentalno-egzistencijalnih

tjeskoba i strahova. Taj trend preovladava i determinativan je za

ovaj modus mundijalne svijesti.

Meðutim, to se odnosi na materijalnu dimenziju

zemaljskog bivstvovanja, na procese pantehnoizacijske

133

mondijalizacije, koju pojaèavaju ekološki i drugi alarmi. U

duhovnoj dimenziji, u plurimodalnosti planetarizacije kao

polilogizacije naprotiv, nema mjesta takovom mišljenju,

negativizaciji i nihilizaciji, pesimizmu razlièitih varijanti. U

krucijalnom kontekstu duhovne evolucije èovjeka i

èovjeèanstva, postoji samo duhovni rast i dobro, svijest

kozmièke radosti. Duhovni èovjek jest in statu nascendi ukljuèen

u zemaljske metamorfoze koje vode duhovnoj metanoi, a

materijalna «povijest» Zemlje ukljuèena je u kozmièku

spiritualizaciju zemaljskog bivstvovanja u cjelini.

Homo spiritualis transcendira ogranièenja mentalne

dimenzije na putu k Bogu i pobjeðuje sve tjeskobe i strahove

nižeg dijela svoje èovjeènosti, jer kroz puni rast svog duhovnog

potencijala posredno neutralizira i sve ono prijeteæe u

materijalnoj dimenziji. Govoreæi okvirno o duhovnosti treæeg

tisuæljeæa treba istaknuti:

Iz matrixa postojeæih duhovnih i religijskih tradicija u

corpusu žive religioznosti odvijati æe se odreðene metamorfoze u

smjeru konvergencije i polilogizacije. Tako æe procesi

ekumenizacije iz statusa intra murros sve više težiti

zbratimljenosti extra murros. Ekumenizacija je jedan suštinski

faktor duhovnosti treæeg tisuæljeæa.

Na planu filozofskog kao spiritualnog mišljenja izranja

superiorno oblièje perenalne filozofije èije je podrijetlo u krilu

postojeæih duhovnih i religijskih tradicija, ali koja se oblikuje i

iskustvima nove religioznosti. To sakralno mišljenje izdiže

svijest o božanskoj naravi èovjeka i upuæenosti zemaljskog

postojanja k Bogu kao svojem izvoru i telosu. Filozofikacija

postaje spiritualizacija evolutivno kroz rast religioznosti i

spiritualizaciju svjetovnog života.

Kao jedna znaèajna duhovna konstelacija zapadnjaèkog

bivstvovanja djeluje i multikompleksna duhovnost «New agea»

(Novog doba) koja postaje i planetarno relevantna. Njene daljnje

metamorfoze ne mogu se predvidjeti, ali nesumnjivo æe mnogo

toga s vremenom otpasti kao epifenomenalno. Ta duhovnost

djeluje i kao plurimodalna transformacija nekih tekovina

duhovnih i religijskih tradicija. Modusi «spiritualnosti bez

Boga» nemaju buduænosti, i oni samo korespondiraju s

postojeæim stanjem ateizacije i sekularizacije, i bitno pripadaju

starom svijetu. To je treæi faktor novomilenijske duhovnosti.

134

Posredovanjem duhovnosti «New agea» odreðena

podruèja duhovnih znanja na koje se odnosi pojam «esotericós»

(«occultus») otvaraju se postojeæoj svijesti i postaju prisutna u

mijenjanju planetarne svijesti. To su signumi duhovne zrelosti

suvremenog èovjeka koji je stasao za više stupnjeva duhovne

evolucije kroz spiritualni experimentum mundi i pod ozraèjem

aurore consurgens novog vremena. Poliloška dimenzija

planetarne duhovnosti postaje integralni dio kozmièke

duhovnosti. Kroz singularnosti postojeæih duhovih i religijskih

tradicija i movense nove duhovnosti ozbiljuje se ono univerzalno

koje priprema Božanski život na Zemlji kao najvišu Milost i

Ljubav Boga.

To je «Divna Vijest», Advent

, Novi Jerusalem etc. – tj. ono

èemu govore religijske tradicije. Nemojmo se zavaravati našim

«tumaèenjima» corpusa sacralisa tih tradicija, veæ se predajmo

djelovanju involucije onoga Božanskog u zemaljsko koja postaje

Terra sacralis. U našim ljudskim oèima postoji zemaljska

kronologija, meðutim in statu aeternitatis, u oèima Boga ona ne

postoji.

Naši su mileniji i raèunanja vremena tek vid Božanske igre

(«lîlL) i djelovanje privida jedne «mâyâ sákti», ali pravi smisao

je u dodiru s onim transcendentnim, uranjanje u Pleromu

Božanske dimenzije. Mileniji su samo orijentiri za istinski

«milenijum».

Pri samom vrhu suvremene duhovne fenomenologije

nalaze se fenomeni guruizacije i avatarizacije. Oni dolaze iz

dubina sakralne duhovnosti jedne zemlje u kojoj je prisutnost

Boga dana èovjeku na najpotpuniji naèin. Procese guruizacije

pratimo unutar duhovnosti «New agea», meðutim oni nadrastaju

kontekst nove duhovnosti takve zapadnjaèke provinencije.

Dolazak duhovnih uèitelja s Istoka na Zapad permanentna je

znaèajka povijesti duhovnog zajedništva i djelovanja Božanskog

Svjetla, prijenos Znanja o Bogu u tamne regione duhovnosti. Ti

su dolasci prije bili tajni i povremeni, ali veæ više od stotinu

godina oni se intenziviraju i egzoterijski manifestiraju. Bila je

Blavatskya, zatim Vivekananda i potom drugi, ti božanski

medijatori koji pomažu duhovnoj preobrazbi zapadnjaèke

svijesti i pripremaju èovjeka za prve korake u Božanskom životu

na Zemlji. Stoga možemo reæi, da smo po zemaljskim mjerilima,

135

veæ više od stotinu godina «zakoraèili» u treæe tisuæljeæe

uvažavajuæi duhovno znaèenje djelovanja gurua na zapadu.

Duhovne promjene su kriptizirane zemaljskoj svijesti i

jedva su zamjetne mentalnom mišljenju koje uoèava brze i

vidljive promjene u materijalnoj dimenziji. Mentalni um

predestiniran je da prati i oblikuje tu dimenziju. Suoèen s onim

što ga transcendira, on je u stanju zbunjenosti ili agnostike. Jedna

mala, pomoæna usporedba: zamislite um renesansnog èovjeka

suoèen s tehnološkim promjenama kraja 20. stoljeæa. Je li on

mogao zamisliti enormnu evoluciju materijalnog svijeta, iako su

klice toga veæ bile enteleheièki prisutne u tom umu? Tako

suvremeni mentalni um koji nasluæuje spiritualnu dimenziju

buduænosti…

On može reæi: «Mi smo duhovna biæa koja pokušavamo

biti ljudi» ili «Ništa nije tako svjetovno da ne bi moglo biti

sveto» etc. – ali mu je tuða pomisao o sakralizaciji Zemlje kada

je stvaratelj pogona svijeta Tehnike i pantehnizacije

(tehnoizacije) života. Tek u naznakama nove znanstvene

paradigme u kojoj se prelamaju duhovna i znanstvena iskustva

postojanja i zbiva krucijalno približavanje dimenzija znanosti i

mistike npr. pokazuje se moguænost šire i dublje svijesti i

konvergencija znanstvenog uma onom višem, supramentalnom.

Spiritualna dimenzija ulazi i oploðuje znanstveni um jer je to

Volja Božja.

Znanstvena «slika svijeta» se spiritualizira involucijom

Božanskog u zemaljsko i evolucijom zemaljskog prema

Božanskom. Planetarni procesi spiritualizacije artikulirani kroz

množenje duhovnih iskustava, putova i metoda, danas tek

inicijalno ukazuju na latencije-potencije duhovnog rasta treæeg

tisuæljeæa. Meðutim, uvažiti treba i procese neobarbarizacije koji

temastièki djeluju iz materijalne dimenzije i koji koriste

znanstveni um i mentalnu dimenziju. Duboka kriza suvremenog

èovjeèanstva potrebuje dolazak Božanskog utjelovljenja: avatar

koji neposrednom intervencijom u svjetovnoj dimenziji anulira

kritiènu masu opasnosti i pospješuje procese spiritualizacije.

Višedimenzionalnost zemaljskog postojanja implicira

gigantomahiju spiritualnih i barbarskih snaga, a naša uobièajena

svijest i mentalno mišljenje vidi tek jedan isjeèak te kozmièke

drame. Uloga je avatara da kao neposredna Božja intervencija

pospješuju duhovnu evoluciju involutivnim korporificiranjem

136

Božje Moæi. To je kao davanje spiritualnog medicamentuma u

obliku nerazblažene esencije. Tako bolesnik najbrže ozdravljuje.

Iz tamnih regiona još struje snage sekularizacije, ateizacije,

egoizacije etc. i bore se protiv gradnje svijeta ljubavi, svjetlosti i

mira, protiv duhovne buduænosti. Avatarizacija je najmoæniji

modus djelovanja kozmièke duhovnosti u duhovnoj preobrazbi

zemaljskog u nebesko. Božanski život na zemlji vrhunski je telos

zemaljske evolucije, a avatar je garant ozbiljenja divinièkog

postojanja èovjeka. Gurui su duhovni pomagaèi u zadatku

avatarizacije, a perenalna filozofija paidagoški instrumentum

pripremanja razumijevanju Božjeg djelovanja na zemlji. «New

age» je duhovno okružje u kojem se transpariraju Božanske

silnice kroz mnoštvo duhovnih prizmi i zamuæenosti koje dolaze

iz duhovnih aspiracija duhovno nesavršene ljudskosti na ovom

stupnju duhovne evolucije. Tek kroz transmisije adeptizacije

(adepti) moguæ je istinski neofitizam i ulazak u Božansku

dimenziju. Put je dug, a èini se još duži zbog

temastièko-radžastièkih snaga niže ljudskosti koje perpetuiraju

moduse neobarbarizacije.

Mentalni um tek može signirati obrise duhovnosti treæeg

tisuæljeæa ukoliko pripada èovjeku kao ens amans i ens sperans

konstelaciji duhovnog biæa. «Nova Zemlja» u našem je

atmièkom srcu, a ne u ahamkarièkom sebeljublju i omnipotenciji

svjetovanja.

Duhovne poruke božanskih biæa, pomagaèa i medijatora iz

svih duhovnih i religijskih tradicija uz osne toèke Bogojavljanja,

još su nam zakrivene na ovom stupnju evolucije ali duhovni nam

se vid i sluh izoštruje djelovanjem Božje Milosti. Sve

kvazi-spiritualne konstrukte mentalnog uma, dok se religijskih

dogmi prosvjetljava Božji Um koji pomaže èovjeku da odraste

za Božanski život na Zemlji, via indirecta postaje Božanski

Suživot, Svjetlost Ljubavi zamjenjuje «tumaèenja» teološke

konstrukte koji su bili potrebni na prethodnim stupnjevima

evolucije. Iz psihologije djeteta znamo kako ono žudi odrasti i

stvara «slike» života odraslog èovjeka. Tako i u duhovnom

životu èovjeèanstva. Do «zrelosti» je dug put, nema popreènih

staza koje skraæuju Put i vode do Vrha. Rijetki su bili pojedinci u

Božjoj Milosti koji su to mogli ozbiljiti. Znamo ih kao svete

ljude, duhovne uèitelje, yogije etc. Njihova iskustva ne pripadaju

137

zemaljskoj kronologiji i zemaljskoj egzistenciji veæ su pomoæna

svjetla u hodu èovjeka i èovjeèanstva na putu k Bogu.

Duhovnost treæeg tisuæljeæa pripada dimenziji Obeæanja i

Nade, beskrajne ljubavi Boga prema èovjeku. Božanska Ljubav

je kozmièka snaga koja nas uzdiže i prosvjetljava, to je metanoia

u Božanski život – ali najprije moramo postati dostojni toga!

Zemaljski moramo poèeti živjeti èista uma i srca, da bi

zavrijedili Božje Kraljevstvo. Mi smo zemaljska biæa sa

najvišom svrhom da se ozbiljujemo kao duhovna biæa, i to je naš

sveti zadatak zbog èega smo roðeni u materijalnom tijelu: da

volimo Boga i pokoravamo se Božjim kozmièkim zakonima,

dakle, i zakonu duhovnog rasta. Neobarbarizacija je najgora

izdaja Boga i naše božanske prirode. Ona umjesto u život vodi u

kozmièku Smrt. To je duhovna opomena suvremenicima.