VEGAN I MEFISTO

 

Prvi, kratica od vegetarian[1]. Kratko i jasno.

Jesti sve biljno, ništa medeno,

Pripremljeno, životinjsko – prividno slasno!

Nema hrskavog, iznutrica, pečenja masnog,

Kuhanja, pirjanja, na brzinu ili na laganoj vatri,

Dimljenog, sušenog, konzerviranog il salamiranog,

Na štednjaku (tobože špara), mikrovalnoj pripremljenog,

Vegan samo o biljkama i sjemenju izvornom snatri.

 

Zdravlja radi, što li?

Više od toga, mućenje živog boli.

 

Suživot s drugim vrstama, toplina srca:

Poštedjet bića živa! Ne jesti  piletine i ribetine,

Svinje ni zeca, ostavit žabe i mlijeko krave

(uz to, koze i ovce, ušparaš novce).

Jesti treba samo – zeleno što je, od alge do trave,

Uz prirodne nešto boje povrća, voća, vitamina,

Sjemenja i korijenja, encima,

To je izvor zdrave hrane!

 

Mefisto, znanac pakla, sluga ili sam Lucifer[2],

Bakljonoša, lučonoša, priča neku drugu  priču:

Ubijat sve živo, uživat u mesu, kanibalizmu,

Pojesti subraću, biti mesojed ili svežder!

Veganstvo, to je ludilo, blisko nihilizmu,

Mi smo u pravu, s nama tko je sklon krvoproliću!

Sve što ima krvi, bijelu ili crvenu boja mesa,

Jesti životinju, to uzdiše duh do nebesa,

           - Pardon, pakla, riječ mi se omakla.

Rat počinje: Vegan protiv Mefista.

Prvi nosi maslinovu grančicu, znak Krista.

Drugi ima samo samog pakla znamen:

Oganj, lomaču, zublju, baklju – plamen!

Dies irae! Vegan tiho moli, još ne grmi,

Mefisto poziva Hefesta, budi vulkane,

Nešto podlo snuje.

U oblaku Vegan krije munje.

           - S neba kiša ko' suza kane.

 

Ah, navike… moje ružno tkivo.

Kao lanci, preslabi da se osjete,

Prejaki da se poremete.

           - Sve sam ovo od bunike samo – snivo?