Mrtva priroda

 

Ispod, iznad, (nema mjesta), hrpa slika,

Jedna do druge, raskoš boja.

Umjetnine odabrane, skulpture, keramika,

mozaici, kamen, drvo…Bogatstvo duha bez broja.

 

Zaustavljeni trenuci. Pečat individualnosti.

Izložba bez posjetilaca.

Polja i šume bez ptica.

 

Na slici: vinogradi, betonski stupovi, žica.

Ograda. Na sve strane strojevlje,

Zemlju, granje, drvo – sve se melje.

 

Vidi se – netko poštuje prirodu: gnojidba,

Rezidba – valja odsjeći vodopije.

Pjesnik gleda, ništa nije kao prije:

Kosilica reže travu, cvijet sagnuo glavu.

 

Ispod slike piše: „Mrtva priroda“.

Pogođen naslov iz prve,

Ruke vrijedne život mrve.

 

Čuvar, uzgred priđe:

- Sviđa Vam se?

- Da, ljepota. No, ja sam pjesnik,

Novog vjesnik.

 

Nemam dara za slikanje. Uz sve to,

Volim prirodu, cvijeće.

Sve nedirnuto, oblake, potok, drveće.

 

Čuvar (u sebi misleć – Gle osla,

A da se primite pametna posla).

Kupite psa! Uzgajajte perad,

Ubit će Vas pisanje, nerad!

 

Sluša pjesnik, kima glavom,

Čuvar dobronamjeran, kritizira s pravom.

 

Imam mali voćnjak, plodove sitne,

Bez fungicida, pesticida, herbicida,

Insekticida - protiv sam ekocida!

 

- Imate voćnjak! Napravite hotel za pse!

Preko ljeta to je unosno!

- Hvala, za mene je nesnosno.

 

Slušat čitave dane kako psi plaču

Ostavljeni od bezdušnih vlasnika.

Tužni jecaji mene rastaču.

 

Pas je ropska vrsta, mješavina

Čudna od risa, vuka, lisice, hijene.

Evolucijom uništeno biće.

Od džepne igračke do bernardinca

Što se jedva miče.

 

Laku noć. Odlaze  – svaki na svoju stranu.

Najmanje jedan je u pravu,

Prema Aristotelu, ili obojica u krivu.

 

Gase se svijetla. Izložba spava.

Nijema platna pričaju izmeđ' sebe:

Onaj pjesnik je gledao TEBE!