RIJEČI

 

Te tuguj što Te tuđa

Obećana riječ prevarila.

Nije riječ kriva.

Još uvijek Ti se nuđa.

Zabrini se što si joj prestao vjerovati.

Možda obećana riječ još sniva.

 

Ne trpaj riječi u pjesme svoje,

Nisu to riječi zaslužile Tvoje.

Hrpe nabacanih riječi

Nalik su vreći

Zagušenog cvijeća, punog pljesni.

 

Posudi tuđu riječ,

Ona Ti je dana.

Dalje će priča teći sama.

Hvala majci na posuđenim riječima,

Ne rukama,

Srcem me svojim liječila.

 

Drži se - lijepe riječi,

Djela će poteći.

 

Dvije su riječi kao ruke

Toplina struji.

Kao dva srca – nešto tiho bruji.

 

Pjesme ne treba klesati u kamen,

Papir, rezati u drvo.

Treba ih pamtiti: to je prvo!

Tad postaju duše Tvoje - znamen.