Časni sude, prije nego Sunce zađe, dan se gasi,

Protuha ova mora biti kažnjena

Po osnovama idealnog našeg Zakona,

Zbog lažnih ideala, neodržive utopije,

(Navodno, to je sve ono što se nismo

Usudili pokušati ili pokušali usuditi se)

Samozvanog 'vizionara',

-                      O Bože, od tog nas zla - SPASI!

Aplauz gromki na otvorenoj sceni „Bravo!

To mišljenje je pravo, zdravo!“

Pjesnik odbacuje strojevlje! Zar smo marva?

Naša budućnost bez industrije – koje li

Tlapnje i iluzije! Pjesnička je kula,

To sada znamo, od samog zla sazdana,

Okamenjena baruština,

Bez hrptenjače, beznadežno tupa.

Toj zvijeri nema mjesta u našem Hramu,

Njega  treba denaturirat, atomizirat,

Na užaren planet teleportirat,

-                      U tkivo sotone transplantirat!

Molim, Časni sude, saslušajte ovo

Svetogrđe jedne hulje, njegov znamen:

„Ja ne vjerujem zato što ne znam,

Ja ne znam zato što vjerujem,

Ja vjerujem zato što znam“.

-                      Toj spodobi oko vrata – KAMEN!

„Sve na račun optuženog“ - već formulira

Glavni sudac osudu, „ Izrečeno je snažno,

Istina, potkrijepljena  dokazima,

-              To je za sud važno.

Postupak dokazivanja je častan,

Dostojanstven, jasan:

Dokazat krivnju, a ne ostavit dvojbe.

Istina traži toliko pitanja

Koliko može krivnja izdržat.

-                      I tu se ne smije pravda suzdržat!

Na red dolazi – obrana,  dajmo optuženom priliku.

Al molim, samo kratko, to odgovara pravom obliku.

Tužitelj, ujedno Branitelj,  Časni Sude,

Opaka su vremena - to moramo prihvatit,

Stog štujmo pjesnika, sanjara,

(mora se priznat, ima u njemu nešto dara),

Tko hoće nešto valjano radit -  traži priliku -

dobro je i to shvatit,

-              Tko neće, traži izliku.

U prilog pjesnika idu i nove teze,

On brojevima daje novu poredak, a zašto ne,

Uklonit nulu, kao broja, bar tako misli autor,

Uvesti jasan, neupitan  binarni sustav

-              Gospodo, pa to je elektronički Ustav!

Pjesnik ne vidi potrebu za decimalom,

On prirodne brojeve priznaje k'o Zakon!

Na tragu Hispasusa Grka,

I mudrog filozofa Russella,

-              Broj Pi je suvišan, napokon.

Sad matematika lakše diše, kamate

Više nikog ne dave.

Pjesnik otvara teoriju kontinuiteta,

-              Nov algoritam bez petlje – znaci jave!

Istina, kako se čini, pjesnik nehotice

Leonarda, stup genijalnosti, u temelje potresa

(To sudbina onog je tko dira nebesa, znano),

Mijenjajuć teze o „Divina proportione“,

(Zlatnom rezu, umjetnosti biljeg),

- U „Naturae dimensione“, novi kanon!

To nisu, oprostite, kljakave teze,

Duhovna pustoš jednog sanjara,

Zapažanja pronicavog to su plodovi,

–       A za to treba imat' dara!

Pjesnik i umjetnik to dva su bića

Stopljena, ne zarobljena u jednom tijelu.

Zašto ne prihvatit tezu smjelu

Da pseudofera izvorište ima u prstenu,

A ne u savršenoj sferi (što dugo

Mučila je Pitagoru, Platona),

Oku, što štiti Horus, 

-              Pjesnik je iznjedrio - pseudotorus!

Tuženik, na kraju, nalazim, u prilog njemu ide,

Od rođenja nosi biljeg, Lombrosovo lice.

Izrekoh ovo i skidam s duše svoj kamen

Odgovornosti i poštenja, jer zakleh se na istinu

I pravdu svetu, a ne u trice,

-                      I to je sve – Amen.