POGLED S PARNASA

 

Raj Helena, sjedište Apolona,

Muza. Hram književnosti.

Nimfe plešu - slika oku ugodna. Idila.

-                      Toči se nektar, konzumira ambrozija -  prava milina.

 

Čuje se zvuk Apolona lutnje

Glazba božanska u srce dira,

-                      Dok strune jecaju – nema ljutnje.

 

Bozi, oni glavni, cupkaju – sjede.

Puti se igraju, sve od sreće blista,

-                      Djeca su i u raju ista.

 

Boginja jedna drugu hvali,

Ljepotom se nadmeću,

-                      Iza leđa ogovarajuć' – treću.

 

Jači Bozi, sve u igri,

Mlađe Bogove tuku,

-                      Hermafroditi se šeću, rukom pod ruku.

 

Plejade u padu obzorja krase,

Opisu ljepšem nema mjesta,

-                      Poželjeh doći, i to smjesta:

 

„Gospodo, Bozi! Pjesnik Vas moli,

Za susret, barem trenutak,

-                      Tek da dirnem Raja kutak“.

 

Svi:

Čast nam je ugostit' takvog gosta!

Kronos, (Apolonu): Hitro uprezi kola,

-                      A ti Hefestu, ispeći vola!

 

Pitate se što se dalje zbilo?

Nisam napiso' zbog

Najvažnije sporedne stvari svijeta

(Tko mari za probleme),

-                      Počelo je drugo poluvrijeme,

 

NASTAVKA NOGOMETA!

 

ARCA

 

Zbogom Dies irae! Kraj strepnji,

Dugom putu za bića što bježe u dvoje,

Noina Arca u zaljev siguran stiže,

-              Luka pruža ruke svoje.

 

Izlaze – al' u troje!

Noa klima bradom: Prinove to su, Božja bića!

-              Al gle, nijedno bez bijelog repića!

 

No jednog bića - nema!

Gdje se mogo' skrit'?

Pogleda Noa pored svojih nogu,

Zeko, s repićem bijelim na kraju tijela,

(Gle istinu pravu),

-              Skrušeno pognuo glavu.