MORALIKE

 

Gotovo izgubljena riječ: Moral.

Valja od glagola morati.

Neki dijalekt, kao bral, varal, kral.

Negda se fest moralo – orati.

 

Danas duhovnjaci kažu: ćudoređe.

Nešto se srozalo, čuje se sve rjeđe.

Krenimo redom, istina traži,

Progovorimo nešto o slatkoj laži.

 

Kad prvi put obećaš, a svoju riječ pogaziš,

Nije ti ugodno? Ne brini, događa se to svakom.

Krive su više sile, prioriteti,

Nešto je važno iskrslo, tobože.

Drugi put ćeš se srozat lakše. Prijeti

Rutina, tvoj novi stil. Postaješ nitkov

Čija se koža više put oderat može.

 

Ti si, kažu, rođena dama.

Prvi put Ti nude novac,

Crveniš se, imaš srama.

Drugi put nesta crvenila,

Usluge plaćaš sama.

 

Ne poznaješ samoga sebe,

Jer si sebi preblizu.

Rađaš se gotovo slijep,

A umireš -  kratkovidan.

Od svih ruševina, čovječe,

Tvoju je najteže gledati.

Zašto se moraš predati?

 

Dobar si govornik, svaka čast.

Još bolja je tvoja vrlina znati stati.

Saslušat drugog – on te u mislima prati.

 

Tako smo različiti:

Ja sve nalazim u ničemu,

A Ti ništa u svemu.

 

Nije krivo zlo doba,

Loše prilike, već ljudi.

Pred drugim nekog pohvali,

Na samo ga kudi.

Još bolje: uputi mu toplu riječ:

Oprosti, ušla mi bol u grudi…

Nešto će ga tiho opeć.