NESTAJE ČAROLIJA

 

Riječ je o postanku - pjesnik sanja. U početku, kažu,

Bijaše riječ, svjetlo, prasak, čestica sama ili u paru,

Tko zna što još, ako knjige mudre ne lažu.

Opiranje zaboravu, valjda stoga što istine zastarIjevaju.

 

Tobože, sve je u simetriji, antimaterija, ili čestica

Suprotne rotacije, crne rupe, neki svemirski crvi,

Na tragu pitagorejaca, Demokrita i atomista, koga

Još spomenut? Svi se glođu – valja biti mudrac prvi,

Iznjedrit teoriju o Božjoj čestici ili nać' česticu Boga.

 

Slijepac vodi slijepca u slijepu ulicu civilizacije.

Ponor ništavila, kloaku tobožnje kulture,

Znanja, kako popisa svih istina ili duhovne kanalizacije.

„Smrklo se lice prirode nad pojavom dvonošca“,

Poručuje Darwin. Naturi zvone zadnje ure.

 

Valja osvijetlit dostignuća s druge, tamne strane,

Započet tužnu priču negdje od sredine

(početak ostaje velom tajne zavijen).

Napustit predrasude, duhovne krame.

 

Rajski vrtovi, naravno metafora, možda istina prava,

U početku bijaše doba pitomih bića.

Znalci tvrde – evolucijom pokrenuti, glađom

Istjerani, što li, naši preci pali s grane,

Ili pojeli nešto s drva saznanja, krišom.

 

Prilagodba na novu okolinu – lijepo zvuči.

Preci naši krenuli, valjda u paru,

Negdje, nekamo, nekako, valjda na sve četiri

Ili dvije noge. Uzeli štap, granu, polugu, uz kruči

Predmet, oruđe ili oružje, tobožnjem umnom daru,

Nova saznanja treba dokučit.

 

Pritisak evolucije, prijenos informacija i druge tlapnje

Mozak povećale, kažu, postade triput veći.

Pokušah ponovit to čudo prirode, da se mozak napne.

Ništa od pokusa, valja mi nove putove naći.

 

Vatra, plazma, četvrto agregatno stanje, plamen,

Vulkan, Sunce, u kamenu skrivena iskra,

Kako se čini, postade kulture ili pakla znamen,

Uz vatru treba hrana i voda bistra.

 

Spojimo vatru i hranu – nastaje nešto novo,

Miris privlačan, bogatstvo hranjivih tvari, okus

Čudesan i neponovljiv pokus.

 

Ostaje nejasno, kako nastaje nov mozak, ako nije

U pitanju nova hrana, kemijski sastojci što se

Ugrađuju u tkivo, lubanju, od jedne do druge

Generacije. Sam se pakao smije.

 

Vatra je pružila zaštitu, prethodno moram pobijediti strah.

Novi mozak će dati odgovor: opstaje onaj tko nije plah.

 

Uz vatru započinje era nova; grnčarije, topljenje ruda,

Tobožnje pripitomljavanje, od pobirača predak posta

Pastir lutalica, a zatim zemljoradnik.

Priroda bez šuma i žitelja pitomih osta,

Razmnoži se naša vrsta, širi se opasan nasilnik.

 

Započelo doba neprirodne podjele rada,

Uredit tobože treba sve oko sebe,

Prirodi umire svaka nada,

Svatko se sebičan za sebe grebe.

 

Nikla naselja, cvate higijena, kuća do kuće,

Dvorci, utvrde, ceste, dostignuća alkemije,

Sotona ruke trlja, usvaja se svako pregnuće.

Bez promišljanja dubljeg, naravno. Lagodnost

Postalo pravilo; zašto radit ako su robovi oko nas,

Ljudi, životinje, strojevlje. Prvi će stradat pas,

O tome govore knjižurine. Ne vjerujete?

J. Hawkes poručuje: Ta je vrsta poput nas.

 

Povijest pišu mudri, ili po naredbi vlastodršca,

(Svaka nova ideja prijeti). Pitoma živa bića

Nisu sklona mržnji, dvonožac, mozgom obdaren,

Umom, ratuje, uništava, Doba je krvoprolića,

Ne vidi sutra – od samog je vraga nasamaren.

 

Zemlju nisu uništili mikroorganizmi, slana

Je voda bila kočnica snažna. Na kopnu je druga priča:

Slatka voda postaje izvorište za nova bića.

 

Neponovljivo djelo prirode,  – sve u prividnoj ravnoteži,

Slabiji od jačeg bježi, sama se Zemlja od dvonošca ježi.

 

Crvi su načeli  utrobu njenu, idu do magme,

Jabuka trune i nestaje. S neba gledaju zvijezde

Posljednji rajski kutak: dolazi agonija,

Kolaps, čudna se stvorenja gnijezde,

Nestaje rajska čarolija.