Sudac, zadovoljan – sve ide po planu,

Zaključnu riječ sprema, presuda je ionako gotova.

(Važan): Gospodo, sve je jasno, i bez priznanja

Optuženog. Ipak, poštujmo proceduru.

(Optuženom) Izvolite – samo kratko,

Što imate u svoju obranu osobno reći?

 

(Optuženik, ustaje mirno,

Kao da ga je netko iz sna dirn'o),

Časni sude! Hvala!

Priznajem sve - od riječi do riječi…

 

Sudac: U zapisnik ovo molim!

Tko priznaje pola mu se oprašta, to

Stara je pravna maksima!

Pro et contra! Audiatur et altera pars!

Fiat iustitia, et pereat mundus!

 

Svi u sudnici: Tako je! Sjajno!

 

Optuženik – podižuč' ruku…

 

Sudac (milostivom gestom) Izvolite…

 

Dozvolite, časni sude, prekinut sam

U pola riječi…

 

Sudac, oprostite…nastavite!

 

Ponavljam cijelu mis'o do kraja

Priznajem sve - od riječi do riječi.

Ako sud časni dozvoli, imam li

Pravo li na posljednju želju, prije stratišta?

 

 

Sudac, (velikodušno), izvolite…

 

Moja je želja, iskreno govoreć, priznajem skrušeno,

Bio sam u misli svoje zadubljen,

Nisam pozorno optužbu, pa ni obranu,

Priznajem veličanstvenu, dobro saslušao.

 

Pjesniku se ne priliči da na koljenima stoji,

(klekne) Protiv svog uvjerenja klečim i molim:

JOŠ JEDNOM PONOVITE OPTUŽBU!

Za milost ne molim!

 

A sve  Vas u sudnici, ne u ludnici, VOLIM!

 

(Ustaje) Prethodnicima svaka čast,

Oni mogu iz kosti vadit mast.

Al najbolje što sam čuo – istina je,

Još su mi draže moje misli

-               Tuđim ustima izrečene.

Loše je kad te pokvaren hvali,

Bolje je da te dobar kudi.

 

Kad' će se  pamet uprizorit?

Pozivam Muze, nek progovore,

I mudrost, možda, treba dozorit.

Još nisam mrtav u Pandorinoj kutiji

-               Ovog Hrama istine – nada zadnja umire.

 

U sudnici – tajac. Tihi žamor, čini se, ganuće,

Poneko odobravanje, obrat se sprema.

(Sve glasnije) Proces nije vojna tajna!

-               Ovo nije prijeki sud! Optužuje se pregnuće!

 

Sudac (nevoljko, iako vidno ganut),

Tišina, ispraznit ću sudnicu!

Iako svi smo dovoljno čuli,

Poštujmo do kraja proceduru.

Kad dokazi su krhki,

Pravda je na strani optuženog.

Istina, ona je spora, al dostižna.

U stvarima važnim ne treba žurit.

 

Kad suca zadesi pravni vacuum

U pomoć zove sudbeno vijeće i

Ljude druge struke.

Na kraju, on ne smije površnom

-               Odlukom uprljat svoje ruke.

 

U složenim se stvarima valja konzultirat,

Na kraju, i etika me obvezuje!

Kad istina ne zna etiku – postaje slijepa,

Kad etiku napusti istina, ona šepa.

Sudska će praksa istinu objavit,

A bolji od mene trebaju nastavit!

Sazivam sudbeno vijeće, a ako treba i vještaka,

Na zahtjev optuženog, čini se u njem ima nešto

Posebno, iako ne baš jasno, recimo, dobro,

(Tko zna od kog' je pobr'o)

Pozivam svjedoke nove, Muze.

-              Pod pjesnikom sve je veća ili manja raka.