GDJE JE VODA

 

Ne smeta me što ne znaš bitne stvari,

Neznalica neće na mukah priznati,

Ali to što zatvaraš oči pred činjenicama,

Ništa novog ne spoznaješ,

Trajno istinu ignoriraš,

Ostatak srca gubiš, sam sebe ranjavaš.

 

Kozmopolitski i altruistički orijentiran,

Pišem Ti o problemima svijeta.

Nalik uvrijeđenom djetetu,

Ti okrećeš svoja leđa, istina Te smeta.

 

Odlazi voda kroz ozonske rupe,

Valja svi znanstvenici ne lažu,

Čitaj o vizijama umornog svijeta,

Ne čuvaj samo svoje du..

 

Pogledaj oko sebe – voda hoda!

Ne prepoznaješ? Pa veći dio Tebe

Je obična, valjda čista, VODA!

 

Pomnoži, toliko imaš znanja,

Broj jedinki naše vrste (uh, milijarde),

I toliko tona zarobljene vode.

Dodaj tome životinje koje hraniš

I bezdužno tamaniš (goveda, svinje,

Perad, nešto riba), pribroji usjeve

Za životinje, silose, konzerve …

Kud nas to pohlepni vode?

 

A znaš li koliko vode bacamo

U ime tobožnje higijene, na pranje

Vozila, prljavu tehnologiju,

Hlađenje strojevlja i procesa,

Ta rasipnost, dragi prijatelju,

Vapi do nebesa.

 

Jesi li se upitao koliko dragocjene

Vode trebaš za proizvodnju čelika,

Cementa, u svakoj molekuli betona

Prirodi je oduzeta nasušna voda!

Zarobljeno je more pozitivnih iona,

Toliko znaš, atoma bez elektrona..

 

Priroda gubi svoju dušu, dah,

Umorna Zemlja se pretvara u prah.