Nada uzmiče, ali ne umire. Uvlači se strepnja.

Na sve strane vijesti loše, glasno ili pritajeno;

Ostanku života i našoj vrsti, otvorena prijetnja.

Popis problema raste, znanstvenici u rasulu,

Bez konsenzusa oko bitnih stvari,

Čini se, potpisali duhovnu kapitulaciju;

Sluge su sebične politike – a život krvari.

Spisak problema i prijetnji postaje očit,

Novi mediji šire ozračje osvješćenja,

Sve je teže prikrivat krizna stanja.

U zraku su nove iskre: održiv razvoj, zakočit

Galopirajuću glad, siromaštvo i onečišćenja,

Nestanak šuma, zagađenje voda, zraka i tla,

Nastupa bolno doba otrežnjenja.

U 'loncu' zla ima i prividno manjih 'krumpira',

I oni zastaju u grlu: ratovi, teror, nesnošljivost,

'Bogatstvo' nasilja, nemiri, nezaposlenost;

Sve u svemu galopirajuća podvojenost

Nesigurnost i anksioznost, ili strepnja.

Nada, kažu, ujutro prija svakoj duši.

Nada uveče - snove ruši.

Ipak, ljudski je nadati se. Još bolje, poduzimat

Nešto, složno, hrabro. Podići glas

U ime živih i potomaka, obveza je

Savjesti ljudske – svakog od nas.

Analiza i dijagnoza, logika i medicina,

Rasprava javna, dijalog, otvorena

Razmjena mišljenja, tek su otvorila

Vrata društvene svijesti. Još ima nade,

Za stol odgovorni moraju sjesti.

Na optuženičkoj klupi treba se naći

Skrivena napast, za sada u sjeni:

Profit, gomilanje bogatstva, otrovan začin.

Kreativnost je ljudsko dostignuće,

Bez premca u poznatom svemiru.

Ako ne sada, a kada će

Osvanut novo NADAHUĆE!?

Samo kukavice, ljudske nade ne umiru.

Nada iz sna upomoć zove sestrice svoje:

Iustitia! Prudentia! Elokventia! Eruditia!

Inventia! Sapientia! Tolerantia! Patientia…

(zaboravih druge, ishlapljeno znanje).

Tu smo, prva će Pravda!

Tko je kriv, nek mu se sudi!

Pravo mu budi, Mudrost će na to,

Al budimo mudri!

Sve uz dobar izričjaj i učenost,

U zboru će Govorljivost i Nauk,

Ništa bez nove Ideje, duhovne energije,

'ubice' rutine i učmalosti.

Ne zaboravimo Snošljvost i Strpljenje!

Kvorum je postignut, konsenzus imaginarni.

Pravda će doprijet do svih mana, idemo redom.

Na optuženičku klupu podmetnut je krivac manji,

Traži se krivci glavni: EGOIZAM, NIHILIZAM,

NEZNANJE, LIJENOST, POKVARENOST,

Po karakteru jedan od drugog tanji.

Ljudskoj se naravi očigledno sudi!

Mane, a ima ko pljeve, one su za sve krive,

U ljudima žive. Nasljeđa hir, Prirode greška…

Pokora strašna, skriveni lanci, običaji loši,

Pred licem pravde – zadaća teška.

Vrline i mane se isprepliću. Poslušajmo mudre:

"Ako hoćeš dobro vladati ljudima, bolje je iskoristiti im mane nego vrline."

"Ako zatvorite vrata svim manama, i istina će ostati vani."

"Bit će da na zemlji nije mjesto vrlinama, jer one tamo najviše pate."

"Human čovjek sigurno će se odlikovati vrlinom junaštva. Ipak, svaki hrabar čovjek treba da se odlikuje humanošću."

"I vrline jednog čovjeka mi primamo i cijenimo potpuno samo ako nam se ukazuju u obliku koji odgovara našim shvaćanjima i sklonostima."

"Kad nas ljube, žene nam opraštaju sve, čak i naše zločine. A kad nas ne ljube, ne opraštaju nam ništa. Čak ni naše vrline."

"Kad se ljubav ohladi, sve mane se vide."

"Kada je ljubav mršava, mane su debele."

"Ko ne pokazuje da je sklon manama, taj postaje neprijatelj ljudi."

"Ljudi su izmislili mnogo neobičnih vrlina, ali je najneobičnija skromnost. Ništa misli da postaje nešto ako prizna: ja sam ništa!"

"Malo je onih koji umiju da podnose vlastite mane kod drugih ljudi."

"Mana mnogih ljudi je što žele da budu učitelji drugih, a ustvari bi trebalo još dugo da ostanu učenici."

"Mane bogataša rijetko ko zapaža, vrline siromaha rijetko ko vidi."

"Mi smo dvosjekli mačevi: svaki put kad oštrimo svoju vrlinu, brusi se i naš porok."

"Mladost je mana koja se svakim danom ispravlja."

"Naše mane su naš najbolji učitelj."

"Nažalost, postoje vrline koje mogu pokazivati samo bogataši."

"Ne možemo bez svojih grijeha; oni su glavni put naše vrline."

"Nečije najveće mane ponekad znaju biti i njegove najveće vrline, ali ponekad zna biti i obratno."

"Od mana su, kažu, najbolji ljudi sazdani, a ako malčice zgriješe, većinom postaju još bolji.

"Po vrlinama nas ocjenjuju samo naši prijatelji, a naši neprijatelji nas ocjenjuju po našim manama."

"Problem sa ljudima koji nemaju nijedan porok je upravo činjenica da isti ti posjeduju veoma nezgodne vrline."

"Strasti su mane ili vrline, ali pojačane."

"Sve mane, kada su u modi, smatraju se vrlinama."

"Tuđe mane su nam pred očima, naše su nam na leđima!"

"U ljubavi se više sviđamo zbog svojih ugodnih mana nego zbog bitnih odlika; velike vrline su zlatnici koji se manje upotrebljavaju nego sitan novac."

Upoznasmo mane i vrline,

Mudrosti nikad dosta.

Al pisac nam nešto dužan – osta,

Nedostaje popis mana!

Oprosti Pravdo, izgubih svaku Nadu,

Pobrojat mane, a ne govorit o vrlinama,

Nemoguća misija – objavih to škrto

U prvoj knjizi! Zovi strpljenje i čitaj sama!

Imam rješenje za ovu enigmu, Invencija zbori,

Smislih novu boginju za borbu protiv

Mana – Potentia nek se zove, nek' ljude loše kori!

Imaš pravo, Pravda će nato, što može

Pravda bez nasilja… sama. Ali to su već ljudi

Opaki smislili – ime joj je AGRESIJA!

Prudentia smišlja, zrcalo traži:

Svatko će sam vidjeti svoju manu!

A tada je može pobijedit snažna volja!

Il' iluzija? Na fatalizam neugodno vonja,

Al ne treba gubit nadu! Mana je ovisnost jaka,

Mater, sestra ili dijete zla!

Začudno, druga bića, koliko znamo, čak i stoka

Nisu k'o neka ljudska bića, opaka!

Okončajmo raspravu, ljudsko nam ništa strano nije.

Mudrošću i strpljenjem može se puno,

Al' više s ljubavlju, razumijevanjem i blagošću,

Dobrim primjerima, a ne kaznama, strogošću!

Dok  živim, dišem.

Dok dišem, nadam se

Dok živim, nadam se.

Dok se nadam, volim

Dok volim živim!

Dum vivo, spiro,

Dum spiro, spero.

Ergo, dum vivo, spero.

Dum spero, amo.

Dum amo, vivo!