IZDAJICA

 

Razgovor s mladim s novinarom, odvojio pet minuta.

Oprostite, fotografije, i slično, uvaženi ljudi čekaju

Vidite i sami, ceremonije, TV, kamere,

U prvom redu odabrani, dijapozitivi, u boji plakat…

 

Plakat u boji. Svaka čast. Vizualne komunikacije

Na sve strane. Jambo, mega plakati, sjajne informacije.

 

Oprostite, koja je tema? Izgleda nešto važno…

General je u kući držao stotine dugih i kratkih cijevi…

Pa to i mene zanima, trebaju mi za prototip,

Zaštita ljudi i dobara, doprinos ekologiji.

Tražim nešto biorazgradivo, dugo, ne snažno,

Za rajske vrtove budućih ljudi, naklon biologiji.

 

Ne shvaćate bit, nije riječ o građevnom materijalu.

Čitav arsenal oružja, cijevi su samo metafora za puške.

Neznalica! Nihilista! Zar ste pali s kruške!

 

Pisac, blijed u licu, bez zadnje kapi krvi,

Ne čita novine, piše pjesme, prevodi stručne stvari.

Vijest ga ružna – naprosto smrvi.

 

Tog časa silazi gost, uzvanik,

Stožer moći, prvi među jednakima,

Olimp pjesništva ga hvali,

Pjesnik bolji, Božji uzdanik:

Pročitao Vaš rukopis, izdajte svoje djelo!

Oprostite, poštovani, moje pjesme snene

Trebaju dozorit, tada će same zborit.

Pjesme su izdale mene.

To nije za ovo vrijeme; pamflet uprizorit.

 

Ne koljem kravu zbog kile mesa,

Ne rušim šume zbog knjiga bez smisla,

Ne gradim pute do nebesa.

 

Ode skupina bez riječi, pokisla.