BASNA O ZEČJOJ AKADEMIJI

Izvanredna skupština! Alarm! Uzbuna!

Samo jedna točka dnevnog reda:

PRIJETI NAM, ZEČJA VRSTO - ISTREBLJENJE!

Svi:

(Opća galama ko' u svakom Parlamentu)

Od medvjeda! Lovaca! Krivolovaca! Urbanista!

Nema šuma, livada, ni kelja lista!

- Nekom savjest nije čista!

Tišina! (Javlja se Zeko stari),

Na pravo mjesto treba stavit stvari,

U ovom presudnom momentu…

Svi:

Skrati! Na stvar! Bit, suštinu na Sunce!

Prijeti genocid! Biocid! Ekocid! Suicid! Zekocid!

Selimo u dijasporu!

Kamo? Pola nas je stranog podrijetla,

- U tuđoj zemlji za nas nema svijetla!

Tišina – zlu odredit ime nije bitno!

Rješenje tražimo za probleme,

- A ne jezične dileme!

Svi:

Ovo je pat pozicija! Mi nismo opozicija!

Od koga tražit' pomoć, savjet!

Od Glavnog Ekologa -

- Taj ima mudrost poput samog Boga!

Idemo u šumu, do Poglavara, našeg Predsjednika!

Orao je zadužen da nas brani,

- Ne samo da s' nama hrani!

Osnujmo komisiju! Tako se zabušava!

Povjerenstvo (zvuči bolje)!

U šumu – hitro!

- Zaustavimo to bezakonje!

Na grani orao spava. Sniva o budućnosti svoga puka.

Otvara oči – kakva je to buka?

Svi:

Ustani bane, pardon predsjedniče!

Tebi zečji narod kliče,

- Od Tebe nema mudrosti veće!

Drugi su – smeće.

Na stvar, pozorno slušam, zečji puče…

Svi:

Prijeti nam istrebljenje!

Sluga sam svojih podanika i slušam vaša naređenje,

Vidim, puni ste zebnje.

Samo bez panike.

Nudim genetski inženjering, biotehnologiju,

Mi imamo znanstvenike - .admana i .kića,

(uh, ta autocenzura),

Buduće Nobelovce,

(Što ne traže slavu niti novce),

Znanost, mudrost u akciji:

- PRETVORBU ZEČEVA U MIŠEVE POLJSKE (ne češke)!

Svi:

Bravo! Sjajno! Genijalno! Čuvajmo prirodu, idemo – pješke!

Ohrabrena družina vraća se kući – pjevajući:

„To povijesni je trenutak!

Osnujmo Zečju Akademiju – naš znanstveni kutak“!

Te noći jelo se i pilo: glavice kupusa kao

Predjelo i glavno jelo, kelj, koleraba,

Mrkvice - čitav hektar,

- Božanska Ambrozija – na kraju nektar!

Svi:

Mi himnu našu, što je čovjek ote,

Zapjevajmo – za inat zvijerima!

Kad zeko vu se more nektar zlijati

Tad zeko more dobre spati.

Gdo dobre spi, brez greha projde,

Takšni pak lake v nebe dojde!

Će hoče zeko v nebe biti,

Taj nektar mora navek piti,

- A ne kak človek navek pijan biti!

Ta drska spodoba vrstu našu vrijeđa,

Bez dostojanstva, ružno zbori,

- Taj pokvarenjak - zečicu stvori!

Ambrozija – netko viknu, to nije dobro za pluća!

Alergiju izaziva – kašlje se do raspuknuća!

Pokvareno veselje,

- Što nismo jeli samo zelje…

Skratimo fitilj oduševljenja - došlo je vrijeme otrežnjenja!

Problem nije riješen! Nismo čuli za postupak pretvorbe!

Koja tehnologija, umijeće!

- Da od jednog zla ne postane novo, veće…

Opet Povjerenstvo u šumu kroči:

Oprostite, orle, tražimo dodatno objašnjenje:

Kako pretvorbu provest,

(Što zasigurno ući će u povijest),

Kako do cilja doći – koju metodu primijenit,

- Našu vrstu promijenit?

Gospodo zečevi, dragi puče,

(Zbog vas mi srce puče),

Rekoh: izabrali ste me do da živim i vladam do kraja života,

- Ni više ni manje,

Da smišljam SUSTAVNA RJEŠENJA,

- Vi pobrinite se sami za - DETALJE!

***

Basna mora biti, ne slatka,

(To deblja), uz osjećaj mjere,

- Poučna, britka – kratka!