Dogodilo se da je Agbar, jedan od velikih careva Indije, napravio predivni ribnjak. On je donio najljepše labudove iz visokih jezera Mansarovar u Himalajima gdje žive najljepši labudovi na svijetu. Napravio je tako prostrani ribnjak da su se labudovi u njemu mogli osjećati komotno. Taj ribnjak je bio skoro jezero, toliko veliko da su se labudovi osjećali sasvim slobodni. On bi stojao pored i promatrao cjelinu ribnjaka, a on je bio načinjen samo od čistog bijelog mramora.

Njegov ministar mu tada reče: “Dobili smo obavještenje da sutra stižu labudovi. Kao dobrodošlicu mi ćemo im ribnjak ispuniti ne vodom već mlijekom. Naravno, poslije ćemo napuniti vodu, ali za dobrodošlicu neka bude mlijeko”.

Agbar je upitao: “Dobro, ali odakle ćete nabaviti toliko mlijeka”?

Ministar reče: “To je lako. Mi samo treba da obavijestimo građane da se gradi prelijepi ribnjak i da se dovode predivni labudovi iz Himalaja te za njihovu dobrodošlicu treba da napunimo ribnjak mlijekom. Stoga, svaki treba da donese vedricu mlijeka”.

Grad je bio velik i ako bi svako donio po vedricu mlijeka zasigurno bi se ribnjak napunio. A tko je taj koji se neće odazvati tom pozivu? Zapravo, to je bila i radost uveseliti cara sa dobrodošlicom labudima iz Himalaja. Bila bi to rijetka predstava.

Hindusi su uvijek vjerovali jednom predanju – iako je to možda i mit - da labud ima takva moćna svojstva da ako se pomiješaju voda i mlijeko da on može samo da pije mlijeko a da potom

ostane samo voda. Ako se voda i mlijeko pomiješaju nevjerovatno je da bi netko mogao da ih

odvoji potom, no pričalo se da laudovi imaju ta svojstva. To mora da je bilo mitološko predanje ali je to ipak imalo velikog značaja. Značilo bi da onaj tko može da razdvoji nestvarno od stvarnog, smrtno od besmrtnog, svjetovno od drevnog, čovjek koji može da odvoji san od budnosti... on je također bio poznat pod imenom paramhansa - “veliki labud”.

Car je bio vooma sretan. Ali sutradan ih je čekalo veliko iznenađenje jer je ribnjak bio sasvim ispunjen vodom. Svi gradani su ovako razmišljali: “Ako se uspe samo jedno vedro vode u ribnjaku mlijeka neće se primijetiti.Teba samo da pođem malo ranije dok je još mrak”. Tako su svi došli nešto ranije dok je još bio mrak i sasuli svoju vedricu vode misleći da sipaju u mlijeko. No, nijedan gradanin nije sasuo vodu u mlijeko. Bila je to samo voda.