Jednom je Mula Nasrudin tražio posao, i u molbi je spomenuo mnoge svoje kvalifikacije. Napisao je:. “Prvo sam radio na fakultetu; poslije mi je ponuđeno mjesto potpredsjednika u nacionalnoj banci. Odbio sam, jer me novac uopće ne zanima. Ja sam jedan častan čovjek, nema ni trunke pohlepe u meni, i koliko god da mi date, ja sam zadovoljan - za plaću me baš briga. A ja inače obožavam raditi - tjedno mogu raditi šezdeset i pet sati”. Kada je nadzornik pročitao molbu, nije mogao suspregnuti iznenađenje: “Pa pobogu čovječe, imate li vi makar jednu slabost?”

“Samo jednu”, odgovori Nasrudin. “Mnogo lažem”.