Izašao je oglas: “Traži se noćni čuvar”. Već poslije pola sata od isticanja plakata, na vrata je zakucao čovjek vrlo krhkog izgleda djelovao je slabo, ispijeno, neuhranjeno, a bio je, uz to, i dosta nježan; ponizno je držao glavu...

Menadžer ga je pogledao skoro sa zaprepaštenjem, i kada mu je taj polumrtav čovjek rekao da je on došao kako bi dobio posao noćnog čuvara, ovaj mu je pokroviteljski odgovorio: “Da, dobro ste obaviješteni, nama zaista treba noćni čuvar, ali osoba koja nikome ne vjeruje, pogotovo noću, netko tko je od rođenja skeptik. Uglavnom, potreban nam je netko tko neće imati povjerenja ma što vi radili, tko stalno sluša što se dešava oko njega. Takav čovjek nam je zaista neophodan, i on

mora biti maltene neurotik koji, kada se razjari, potamni i ima lice samog đavola”.

Čovjek je ustao i, napuštajući kancelariju, dobacio upravniku: “Znate što - ako su takvi uvjeti za primanje noćnog čuvara, ja imam jednog koji u potpunosti odgovara vašem opisu. Poslati ću vam moju ženu”.