Jedan milijuner je zbog tko zna kog razloga morao posjetiti neko pleme. Baš u trenutku kada je silazio na peron, ugledao je jednog kultiviranijeg domoroca koji se odmarao pod drvetom. Jutro je bilo predivno, sve je bilo osunčano, a zrak čist, vrlo svjež i prijatno prohladan - ptice su pjevale svoju zanosnu pjesmu, a domorodac se izležavao i uživao u prizoru. Biznismenu je bilo jednostavno muka posmatrajući domoroca koji se izležava u po bijela dana. Zbog toga mu je prišao odlučnim korakom, ali je pazio da ne bude suviše grub: “Zdravo sinko. Gledam te kako ležiš, i samo mi jedna stvar prolazi kroz glavu - vrijeme je da ustaneš i da zaradiš koji dinar!”

Čovjek koji se odmarao pod drvetom otvorio je oči, pogledao neznanca, premjerio ga uzduž i poprijeko, i na kraju upitao “A zašto?” Biznismen je tim “zašto” bio istinski šokiran. “Zašto? Pa kako zašto? Da bi zaradio neki dinar!”

Domorodac se počeo blago osmjehivati, ali opet je nevino upitao: “Ali zašto?”

Kao da je provocirao milijunera da dobije srčani udar... Biznismenu je to “zašto” bila posljednja kap u prepunoj čaši: “Zašto? Opet me pitaš “zašto'! Pa evo zašto; da bi jednog dana mogao imati silne pare koje bi ti omogućile da lijepo ljenčariš i da se odmaraš kao čovjek”.

Kada je čuo odgovor, domorodac je samo sklopio oči i uzdahnuo: “Hajde ti lijepo, idi svojim putem - ja se odmaram već sada”.