Jednom se desilo Šankaracharyji: izjutra je u Gangesu obavljao ritual pročišćenja - bio je u Benaresu - i mislio je, kao što svaki brahmanski tip uma može misliti, kako će ga rijeka učiniti čistijim iznutra. Kada se vraćao s rijeke jedan šundra, pripadnik kaste nedodirljivih, slučajno ga je dodirnuo. Sankaracharya se strahovito razljutio: “Što si to uradio? Sada ću se morati opet pročistiti u rijeci - ti si me ukaljao svojim dodirom!”

Priča se nastavlja i kaže da mu je šundra odgovorio: “Onda su svi tvoji Gangesi potpuno besmislene i beskorisne. Moj dodir je jači i od svete rijeke - jer ti kažeš da sam te ukaljao jednim jedinim dodirom. To samo upućuje na jedan jedini zaključak: ja sam utjecajniji od Gangesa, zar ne?”

Zatim je nastavio: “I koji si ti tip znalca? Jer, ja sam čuo kako pričaš da u svakom postoji jedno te isto. Zato mi dopusti da te upitam: zar je moguće da te je moj dodir ukaljao - jer to znači da moje tijelo ima sposobnost da dotakne tvoju dušu. Ali, ti tvrdiš da je tjelesnost iluzija, samo jedan san, a kako može san dotaknuti stvarnost? Kako jedna iluzija može ukaljati ono što jeste? Ono što ne postoji da ukalja ono što postoji - stvarno zapanjujuće. Ali, ako tvrdiš da te ja nisam ukaljao tijelom nego svojom dušom - jer samo duša može dodirnuti dušu - ja onda nisam Brahman, Apsolut. Ako ipak jeste, hajde reci mi što te je to ukaljalo?”

Kaže se da je Šankaracharyja pao pred njegove noge, i da je zapanjen promucao: “Sve do sada sam samo pričao o onom jednom i jedinom, ali sve je to bila samo šuplja filozofija. Ti si me

uputio na pravi put sada me stvarno nitko i stvarno ništa, ne može ukaljati. Sada sve potpuno razumijem: jedno postoji, samo jedno jedino jeste. Ono što je u meni nalazi se i u tebi a sve što ti jesi, i ja jesam.