U rano jutro, neki sannyasin stajao je sam na vrhu brda. Nije se pomjerao, a tri prolaznika su ga ugledala tokom jutarnje šetnje. Čim su ga primijetili, odmah su stvorili različite teorije - zbog čega se sannyasin nalazi baš na vrhu brda?

Jedan je izjavio: “Poznajem tog monaha. Njegova krava ponekad odluta - mora da mu je i ovoga jutra pobjegla, pa je čovjek pošao da je traži”.

Drugi je imao drugačije mišljenje: “Ali, čovjek izgleda ništa ne traži. Oči su mu gotovo fiksirane, uopće se ne pomjera. Siguran sam da ne traži ništa, jer čovjek koji je nešto izgubio ne stoji tako mimo. Ja mislim da je pošao u šetnju s prijateljem, ali je prijatelj nešto zaostao, pa ga

monah ljubazno čeka”.

Treći je opet imao svoje mišljenje: “Ne smatram da se o tome radi, jer kada  prijatelj zaostane, čovjek se okreće i gleda da li se približava. Ali, ovaj monah nijednom nije pogledao iza sebe - to nije položaj čovjeka koji čeka. Na kraju krajeva, meni izgleda da on čini netko pobožno djelo - ili se moli Bogu, ili meditira”.

Prolaznici su bili toliko uzbuđeni objašnjenjima, i pošto više nisu mogli izdržati, odlučili su da odu do monaha i da ga ljudski upitaju što to on radi sam, na vrhu brda. Bilo im je teško da se uspnu na brdo, no poslije dosta napora, uspjeli su u svojoj namjeri. Kada su došli do vrha, onaj prvi prolaznik nije mogao a da ga ne upita: “Izvini što te pitam, ali više ne mogu odlagati - da li si izgubio kravu? Poznato mi je da ti se ona izgubi s vremena na vrijeme, a kada nešto nestane, čovjek mora krenuti u potragu”.

Monah je otvorio oči i odgovorio: “Pošto ništa ne posjedujem, ništa ne gubim. Pogrešio si - ja ne tražim kravu”. Čim je ovoga udostojio odgovora, opet je sklopio oči.

“Onda sam ja zasigurno u pravu”, uzviknu pobjedonosno onaj drugi. “Ti vjerojatno čekaš prijatelja koji je malo zaostao”.

“Nemam ni prijatelje ni neprijatelje - koga onda da čekam? Potpuno sam sam - ne čekam nikoga, jer nikoga nemam. Ponavljam vam da sam potpuno sam”.

“Sada je  potpuno izvjesno da  je samo moje  mišljenje bilo ispravno”,  nije izdržao treći prolaznik. “Treća mogućnost ne postoji - ti zasigurno meditiraš!”

Čovjek se nasmijao i rekao: “Ti si najluđi od svih. Ja niti imam kome da se molim, niti imam neki objekt koji moram ostvariti. Kako da meditiram kada mi nedostaje objekt meditacije?”

Kada su to čuli, sva tri poznanika prasnula su u smijeh, ali kada su se smirili, morali su upitati: “Pa što onda radiš?”

“Ništa”, odgovori im monah. “Samo stojim. Ne činim ama baš ništa”