Jednom se dogodilo: Kineski Majstor je imao učenika Amerikanca, i kada je ovaj trebao da se vrati u svoju zemlju, Majstor mu je dao na poklon jednu predivnu drvenu kutijicu: “Ali”, rekao je na kraju svom učeniku, “pod jednim uvjetom; čak i ako ovu kutijicu daš nekom drugom, određene uvjete moraš poštovati. Obećaj mi! Jer, i ja sam jednom ispunio to isto - a to nije nova stvar; riječ je o nečem veoma drevnom, o običaju koji se prenosi sa generacije na generaciju”.

“Ispuniti ću sve što se od mene traži” - reče spremno učenik. Bila je to stvarno prelijepa kutija, izuzetno vrijedna i vrlo stara, i učenik je zato obećao: “Bez obzira na uvjete, održati ću obećanje...”

“Uvjet je u suštini veoma jednostavan: moraš ovu kutiju držati u svojoj kući okrenutu istočnoj strani svijeta. Tako se od pamtivijeka radilo s njom, i bilo bi mudro da i ti poštuješ tradiciju”.

“Ne postoji problem”, reče učenik. “Učiniti ću sve što kažete”.

Ali kada je postavio kutiju na određeno mjesto - na istočnu stranu svijeta - shvatio je da se ona uopće ne uklapa. Čitava soba počela je izgledati krajnje apsurdno. Zbog toga je odlučio da sve stvari u sobi podredi Majstorovom poklonu. Ali, ni to nije pomoglo - sada je čitava kuća izgledala smiješna. Na kraju je bio primoran izmijeniti čitavu kuću od vrha do dna - ali odjednom, vrt je bila nekako suvišan. Na kraju je učenik bio apsolutno iscrpljen, pa je posljednjom snagom napisao Majstoru pismo: “Ona kutija je veoma opasna, jer da bi se uklopila morao sam promijeniti i kuću i okućnicu, ali ništa ne vrijedi. Sada izgleda, moram prijeći na mijenjanje susjedstva...”