Diogen, jedan od najmirnijih ljudi koje je svijet poznavao, upitao je Aleksandra Velikog koji je došao da ga vidi: “Gdje ti ideš? Mjesecima gledam kako vojska ovuda prolazi i pitam se u čudu što je svrha svemu tome? A Aleksandar mu reče: “Ja želim osvojiti svijet.”

Diogen reče: “Slažem se, ti ćeš osvojiti svijet, prihvaćam - a što poslije?” Aleksandar je bio malo zatečen. Nitko ga nije to pitao, i još na taj način. Ali on ipak odgovori suzdržano: “Onda ću se opustiti.”

Diogen se potom poče jako smijati. Čitava dolina je odzvanjala njegovim smijehom u rano jutro. On pogleda svog psa. Imao je samo jednog druga, svog psa; oni su živjeli zajedno, živjeli su zajedno čitavog života. On pogleda psa i reče: “Jesi li čuo ovo? Jesi li razumio?” Aleksandar nije mogao vjerovati svojim očima da je pas klimnuo glavom u znak odobravanja.

Aleksandar reče: “Ja sam iznenađen. Što on misli kada klimajući glavom potvtđuje da razumije?”

Diogen reče: “Čitava egzistencija shvata da ako ti stvarno želiš da se opustiš, tko te u tome spriječava? Čemu gubljenje vremena u osvajanju svijeta? Ti si rekao ako bi želio da se opustiš, da buđeš u miru, da buđeš meditativan, da budeš u tišini, da uživaš u jutarnjem suncu i svježem zraku

-   prvo trebaš osvojiti svijet. No, tada će mir biti veoma teško ostvariv. Što je sa nama siromašnim koji ne mogu osvojiti ni najmanju stvar, koji ne mogu imati ništa?

Ali, ja sam već opušten, ja sam u miru, ja uživam potpuno u ovom trenutku. A mi imamo sasvim dovoljno prostora za to.” – Tu je bila široka obala uz rijeku.

On reče zatim: “Možeš uzeti bilo koje mjesto ovdje, samo izaberi. Ovdje nije u pitanju osvajanje i predavanje. Ako želiš ovo mjesto gdje ja sjedim, samo reci, ja se mogu malo pomači -

možeš to uzeti. Ako želiš mjesto mog psa, on će se pomjeriti, on je razuman, on nije samo običan pas. To je pas koji je iskusio mir. To je naša vera, naše prijateljstvo. naša ljubav, naše bratstvo. Ja ne želim biti sa masom naroda jer oni ne razumiju stvari. Ja volim mog psa, on je tako razuman.” I pas se zaista pomjeri u stranu klimajući glavom kao da želi dobrodošlicu: “Možeš zauzeti ovo mjesto.”

Aleksandar nikada prije nije bio u tako teškoj situaciji. Kako da iziđe iz toga? Diogenova

logika je bila sasvim jasna. Ako želiš mir, opuštanje, onda počni odmah! Osvojiti čitav svijet i nije potrebno da bi... nije čak neophodan bilo koji uvijet za to.

Mi radimo sve samo da uznemirimo sebe sa svojom pohlepom i lakoumnošću, našom težnjom, našom žudnjom za imati više, našom neprekidnom ambicijom da smo u vrhu. A što ćete potom raditi kada dođete do vrha?