Jedne noći određeni sadhu je zaželio zbogom drugom sadhuu koji je bio njegov gost, kada je ovaj posljednji rekao: “Noć je vrlo tamna. Kako da vidim otići?” Domaćin je upalio svjetiljku i dao ju svojem gostu. Ali dok je gost silazio stepenicama domaćin je ugasio svjetiljku. Mjesto je bilo ponovo obavijeno tamom. Tada je domaćin rekao: “Moja svjetiljka ti neće moći osvijetliti put. Zato moraš imati svoju vlastitu svjetiljku.” Gost je razumio sadhuov savjet i to razumijevanje je postalo takva svjetiljka na putu njegovog vlastitog života koja se više nikada nije mogla ponovo ugasiti.