KNJIGA NEBESKO SJEME

Jednom se desilo: Muhamedanski mistik Farid živio je u jednom malom selu u blizini Delhija, a veliki imperator Akbar bio je njegov sljedbenik. Akbar mt je često navraćao, a Farid je bio običan fakir, i to jedan od najsiromašnijih. Kada je jednom prilikom Akbar navraćao do Farida, seljaci su se obratili svom fakiru: “Akbar ti dolazi u posjetu; traži nešto u naše ime. Potrebna nam je makar neka škola, ili bolnica Dovoljno je da pomisliš, i imperator će ti izaći u susret, jer on ti osobno dolazi kao gost”.

A selo je bilo strašno siromašno, neobrazovano, bez ičega. Nije bilo ni škole ni bolnice, pa je Farid rekao: “Dobro, pitati ću ga, ali ja nisam baš naročito uspješan u traženju, jer ne sjećam se

kada sam posljednji put nekom nešto tražio. Ali, ako vi zahtijevate, pitati ću”. I tako je otišao u Delhi...

Negdje oko jutra dospio je pred palaču. Svi su znali da je Akbar Faridov sljedbenik, pa su ga propustili. A imperator je bio u hramu napravio je za sebe mali hram u kome je vršio svoje vjerske obaveze - i molio je, bio je u nekoj molitvi, pa Farid nije imao namjeru prekinuti ga. Ionako je odlučio da ga pita kada ovaj završi s onim što je započeo.

Akbar uopće nije bio svjestan da se Farid nalazi iza njega, te je pred sam kraj molitve zamolio Boga: “Molim te, svemoćni Bože, neka moje carstvo bude bar malo veće. Neka se proširi, i neka se bogatstvo moje makar malo uveća”.

Kao gromom ošinut, Farid nije dočekao ni da Akbar završi s molitvom, već se odmah uputio prema izlazu. Akbar ga je u posljednjem trenutku primijetio, i pošto je molitva bila gotova, potrčao je ka njemu sa riječima: “U čemu je stvar? kada si došao, i zašto sada bez objašnjenja ideš?”

“Došao sam da velikog imperatora zamolim za nešto, ali ovdje sam našao samo još jednog prosjaka - i zato je moja molba potpuno izlišna. I ako i ti prosiš od Boga, zašto ga i ja ne bih izravno molio? što će mi posrednik? Akbare moj, mislio sam da si veliki car, ali sam se grdno prevario”.