Željka Ružić*

Novi je oltar izrađen 1986. kao puna kamena ploča od bijeloga prilepskog mramora na šupljem betonskom postolju obloženom bračkim kamenim pločama. Spojevi mesingom nisu izvedeni (osiromašenje u izvedbi). Ni projektom ni izvedbom oltar nije primjeren svetosti i veličanstvu namjene. Oblaganjem se „glumi” da je postolje od punog kamena. No, crkva nije kazalište: oprema njezina Svetišta nikada ne smije biti jeftina imitacija osobito kad je riječ o drevnoj katedrali. Oltar-žrtvenik predstavlja Krista: stoga savršen, cjelovit, istinit, dostojan, a u katedralnoj crkvi i uzor drugim biskupijskim crkvama.

Oltar mora biti iskren u umjetničkom izrazu: ako je kameni – od punoga kamena umjetnički obrađen. Stoga treba maknuti jeftini postament i dotjerati postojeću mramornu ploču (ona je sada i okrhnuta). Ako treba štedjeti na kamenom postamentu on može biti izveden kao postolje svečanoga stola, više ili manje prozračno, a ne kao gromada koja vizualno potpuno zatvara ionako preusko Svetište.

Željka Ružić, u: Nastavak obnove dubrovačke Katedrale : Studija stanja, potrebnih promjena i mogućih zahvata, Dubrovnik, 1997., točka 3.5.3.