Opis dubrovačke Prvostolnice iz 1440.
Filip de Diversis
Svaki dobar grad za bogoštovlje običava imati jednu crkvu kao najvažniju; ona je glava ostalih crkvi u gradu kao što se nekoć Jeruzalem dičio Salomonovim hramom i kao što sada svi biskupski gradovi imaju stolnu crkvu. Da grad Dubrovnik ne bi bio lišen te časti, izgradili su veličanstvenu, lijepu i urešenu katedralu u čast preblažene Djevice Marije, presvete majke Gospodina Isusa, našega otkupitelja. Stari su [gradski] oci htjeli i čvrstom odlukom ustanovili da, kao što je preblažena Djevica majka i utočište svih vjernika, tako i ova crkva, posvećena njezinu čašćenju i najugodnijem imenu, bude majka i glava svih crkvi dubrovačkoga grada i kraja. Svidjelo se i prvosvećenicima svete Rimske Crkve da ona bud
e prvostolnica Crkvī ili biskupijā Kotora, Trebinja, Stona i Korčule. A njezin pastir i upravitelj zove se nadbiskupom da se jednom riječju razumije kako je prvak među biskupima.Zidovi joj nisu sazdani od kamena vađena iz zemlje nego od živca kamena, izmjerena najvećom brižnošću i obrađena velikim marom. Unaokolo, izvana su stupovi pa se oko crkve može lako stupati i ophoditi je. To pak mjesto u obliku deambulatorija nadilazi pola visine zidova u koje su ugrađeni prikazi raznih životinja, a krov mu je od olova.
Crkva ima troja vrata, glavni i bočne brodove koji su odijeljeni velikim i debelim stupovima. Glavni je brod podijeljen na dva dijela: jedan se u starini nazivao Svetinja nad svetinjama, a sada kor, dok je drugi određen za puk i uopće za sve svjetovnjake koji, stojeći i moleći se ondje, teže Božjim riječima. U koru su mjesta doznačena kanonicima i svećenicima.
U vrhu je veliki žrtvenik, pokriven lijepim ciborijem na četiri stupa i urešen skupocjenom srebrnom palom ili slikom. Pokraj oltara nalazi se k
amena katedra na kojoj sluša, sjedi i boravi gospodin nadbiskup kad sluša misu ili kad je sām treba slaviti. S druge strane žrtvenika je drvena klupa obrubljena kamenom. Na njoj sjedi svećenik s đakonom i podđakonom.Izvan ili ispod kora, gdje je mjesto za puk, nalazi se prostrana propovjedaonica na stupovima, oblikovana zadivljujućim umijećem. Ispod nje je kameni oltarić odakle se pjevaju poslanice i evanđelja te puku navještaju blagdani i najavljuju postovi.
Ondje i krsno vrelo. Naime, samo se u njemu krsti jer u Dubrovniku nema druge župne crkve.
Sva je [crkva] popločana živcem kamenom raznih boja. Na zidovima obaju krila vidimo priče iz Staroga i likove iz Novoga saveza. Svi prozori, i malih i velikih stakala, obojani su slikama svetaca.
Čitava je [crkva] urešena prekrasnim visokim svodovima. Naime, veliki i visoki stupovi glavnoga broda vide se sve do krovišta. No, u pobočnim brodovima ističu se svodovi izgrađeni na stupovima, a na jednom od njih podignuta je jedna – ne toliko lijepa koliko pobožna – kapelica u kojoj se čuvaju moći mnogih svetaca okovane srebrom.
Iznad te kapelice sazidani su drugi, gornji svodovi, gotovo sve do nižeg krovišta crkve.
U ovom hramu postoje i orgulje.
Na osnovi svega toga, mogao bih reći da je glavna i prvostolna crkva od svih najveličanstvenija i najljepša. Druge se crkve ugledaju na crkvu Svete Marije.
Romanička katedrala srušena u potresu 1667.
Romanička dubrovačka prvostolnica Svete Marije Velike. Rekonstrukcija Željka Pekovića.
Dijelovi romaničke propovjedaonice otkopani ispod Katedrale. Snimio Maro Grbić.
www.tonimir.hr/NasaGospa46.pdf
bglavac
edin.kecanovic
