Zasukati rukave

Miljenko Domijan

Mislim da smo kvalitetno iscrpli temu. Zaključci pogađaju raspravu i usmjerenje. Danas ne biramo konačna rješenja nego imamo čvrsta određenja. Počinjemo kao da smo počeli 1964. godine (kad je određeno da se oltar okrene puku) ili 1983. (kad je barokni oltar privremeno rastavljen radi slijevanja armiranobetonske ploče) – rekomponiranjem onoga povijesnog sloja za koga smo, unatoč svim i negativnih i pozitivnih određenja došli do spoznaje da je još uvijek emocionalno prisutan u Gradu, dio povijesti, takav kakav jest, i da zrači duhovnošću, za razliku od onoga kad je arhitekt došao na prazan prostor i napravio što je napravio s dobrim namjerama.

Ponovnim slaganjem toga povijesnog sloja arhitekt dobiva novu zadaću. Svi ćemo se truditi da ta zadaća bude stvaralačka i da dobijemo kvalitetnu liturgiju novim oblicima u naslijeđenim baštinskim zadanostima. Rekompozicija je legalna metoda u zaštiti spomenika, koju smo prikazali na zadarskom primjeru u kojem je bilo i elemenata rekonstrukcije nedostajućih dijelova. Ovdje imamo sve! Bez ikakva krzmanja ili konzervatorske dvojbe vraćamo stanje prije demontaže, uvažavajući sve programe, vjerske, turističke, društvene, duhovne i liturgijske koje Biskup i Župnik moraju odrediti.

Na Okruglome stolu u Dubrovniku 17. veljače 2012.

Naša Gospa (Dubrovnik), XVIII (2012.) 46, str. 93.