PROČITANO

862

PUTA

OD 14.01.2018.

Ususret svetkovini Velike Gospe

Vezani članci

Treba priznati da je u Objavi smrt prikazana kao kazna za grijeh. Ipak, iz činjenice da je Crkva proglasila Mariju oslobođenom od istočnoga grijeha po jedinstvenoj božanskoj povlastici ne može se zaključiti da je ona primila i tjelesnu besmrtnost. Majka nije veća od Sina koji je prihvatio smrt dajući joj novo značenje i pretvarajući je u oruđe spasenja. Uključena u djelo otkupljenja i pridružena spasotvornoj Kristovoj žrtvi, Marija je mogla sudjelovati u patnji i smrti radi otkupljenja čovječanstva. I za nju vrijedi ono što je o Kristu ustvrdio Sever Antiohijski: „Kako bi moglo biti uskrsnuća bez prethodne smrti?” Da bi sudjelovala u Kristovu uskrsnuću Marija je morala sudjelovati i u smrti.

Ususret svetkovini Velike Gospe

Usnuće presvete Bogorodice

blaženi Ivan Pavao II.*

Krist će se uzveličati u mome tijelu, bilo životom bilo smrću.

Ta meni je živjeti Krist, a umrijeti dobitak (Filipljanima 1, 20b-21)

Govoreći o završetku Marijina zemaljskog života, Drugi vatikanski sabor upotrebljava izraze kojima je Pio XII. proglasio vjersku istinu o Marijinu uznesenju pa tvrdi: „Neokaljana je Djevica, očuvana čista od svake ljage istočnoga grijeha, ispunivši tijek zemaljskoga života, dušom i tijelom bila uznesena u nebesku slavu” (Lumen gentium, 59). Tako dogmatska konstitucija slijedeći moga časnog prethodnika Pija XII. ne ulazi u pitanje Marijine smrti. Pio XII. ipak nije htio zanijekati tu činjenicu, samo nije smatrao prikladnim svečano proglasiti Bogorodičinu smrt kao istinu koju bi svi vjernici trebali prihvaćati. Neki su teolozi doista podupirali mišljenje da je Gospa izuzeta od smrti, da je izravno prešla iz zemaljskoga života u nebesku slavu. To je mišljenje bilo nepoznato do kraja XVII. st., ali doista postoji zajednička predaja koja Marijinu smrt promatra kao njezin ulazak u nebesku slavu.

Je li moguće da bi Marija iz Nazareta u svome tijelu iskusila gorčinu smrti? Razmišljajući o Marijinoj sudbini i njenom odnosu s Božjim Sinom, reklo bi se da treba odgovoriti potvrdno: budući da je i Krist umro, bilo bi teško o Majci tvrditi suprotno. Tako su razmišljali crkveni oci koji o tome nisu dvojili. Dosta je navesti riječi sv. Jakova iz Saruge (†521.), koji kaže da se, kad je Mariji došlo „vrijeme poći putem svih naraštaja”, što znači putem smrti, „zbor dvanaestorice apostola” okupio na sprovod „djevičanskoga tijela Blagoslovljene”. Sv. Modest Jeruzalemski (†634.), nakon opsežna govora o „preblaženom usnuću preslavne Bogorodice”, završava veličajući čudesni zahvat samoga Krista koji je nju „iz groba uskrisio” da bi je uveo u svoju slavu. Sveti Ivan Damaščanin (†704.) pita se: „Kako bi se ona koja je u porodu nadišla sve granice prirodnih zakona, sad pokorila tim zakonima da njezino neokaljano tijelo bude podložno smrti?”, i odgovara: „Doista je trebalo da smrtni dio bude odložen kako bi se obukla u besmrtnost, budući da ni Gospodar prirode nije odbio iskustvo smrti. On je doista umro po tijelu te je smrću satro smrt, neraspadljivošću je obuhvatio raspadljivost, umiranje pretvorio u vrelo uskrsnuća.”

Novi Zavjet ništa ne bilježi o okolnostima Marijine smrti. Ta šutnja navodi na pretpostavku da se to dogodilo prirodno, bez ičega vrijednog osobita spomena. Da nije bilo tako, kako bi vijest mogla ostati skrivena suvremenicima i kako na neki način ne bi došla i do nas? O uzroku Marijine smrti ne bi se reklo da su osnovana mišljenja koja bi htjela isključiti naravne uzroke. Mnogo je važnije istraživati Gospin duhovni stav u času odlaska s ovoga svijeta. Sv. Franjo Saleški smatra da je Marijina smrt prouzročena prijenosom ljubavi. On govori o smrti „u ljubavi, zbog ljubavi i za ljubav”, tvrdeći čak i to da je Majka Božja umrla iz ljubavi prema svome sinu Isusu. Kakav god bio organski i biološki uzrok prestanka tjelesnoga života, može se reći da je prijelaz iz ovog života u drugi za Mariju bio postizanje pune milosne zrelosti u slavi, tako da je u tom slučaju više nego igdje smrt moguće shvatiti kao „usnuće”.

Kod nekih crkvenih otaca nalazimo opis kako je sam Krist došao uzeti Majku u času smrti da bi je uveo u nebesku slavu. Oni tako prikazuju Marijinu smrt kao događaj ljubavi kojom je dosegla svoga božanskog Sina da bi s njime dijelila besmrtni život. Na kraju svoga zemaljskog življenja ona je, poput Pavla i više od njega, iskusila želju izići iz tijela da bi bila zauvijek s Kristom. Iskustvo smrti obogatilo je Gospinu osobnost; proživjevši zajedničku ljudsku sudbinu, ona je u stanju djelotvornije pružiti svoje duhovno majčinstvo prema onima koji se nađu na kraju života.

Na općoj audijenciji u Vatikanu 25. lipnja 1997.