blaženi Ivan Pavao II.*

Post predstavlja osobitu trijeznost u uzimanju hrane, ne zaboravljajući potrebe organizma. Riječ je o drevnom obliku pokore koji nije izgubio smisao, nego ga možda upravo treba otkriti, posebno u sredinama gdje ne samo da je hrane u izobilju, nego se štoviše susreću bolesti do kojih dolazi zbog uzimanja previše hrane.

Pokornički je post nešto sasvim drugo od terapijske dijete, ali se može smatrati terapijom duše. Kad se posti u znak obraćenja, olakšava se unutarnji napor da se čovjek otvori Bogu. Postiti znači sebi samima potvrditi ono što je Isus uzvratio Sotoni koji ga je napastovao: „Ne živi čovjek samo o kruhu, nego o svakoj riječi što izlazi iz Božjih usta“ (Matej 4, 4).

U naše doba, osobito u društvima blagostanja, teško se prihvaća smisao tih evanđeoskih riječi. Konzumizam, umjesto da utaži potrebe, izaziva uvijek nove, te često rađa neumjerenim aktivizmom. Kao da je sve nužno i neodgodivo, a time se upada u opasnost ne imati više vremena da bi bar malo čovjek bio sa samim sobom.

Više nego ikada suvremeno je upozorenje svetoga Augustina: „Pronađi se u sebi!“ (De vera religione 39, 72: Ne izlazi van, u sebe se povuci!). Da, trebamo ponovno ući u sebe, želimo li sebe pronaći. U pitanju je naš duhovni život, ali i sama obiteljska i društvena ravnoteža.

Pokornički post pomaže u tom ponovnom osvajaju vlastite nutrine. Napor oko umjerenosti u jelu proteže se i na drugo što nam nije nužno te je velika potpora u duhovnome životu. Trijeznost, sabranost i molitva idu zajedno.

To se načelo može korisno primijeniti na služenje sredstvima javnoga priopćavanja. Oni su nedvojbeno korisni, ali ne smiju postati gospodari našega života. U kolikim li obiteljima televizija nadomješta umjesto da potiče razgovor među ukućanima! Stanovit bi „post“ i u tom području mogao biti spasonosan da se više vremena posveti razmišljanju i molitvi ili da se njeguju ljudski odnosi.

Pođimo u školu Blažene Djevice. Evanđelje pripovijeda kako je ona u srcu razmišljanja o događajima svoga života (Luka 2, 19), tražeći ondje ostvarenja Božjega nauma. Marija je uzor na koji se svi možemo ugledati. Molimo je da nam priopći tajnu „duhovnoga posta“ koji nas oslobađa od robovanja stvarima, jača nam duh i čini ga uvijek spremnim da sretnemo Gospodina.

Uz Gospino pozdravljenje, u Vatikanu 10. ožujka 1996.

papa 1978.–2005., pohodio Hrvatsku 1994., 1998. i 2003.