„Katedralna crkva je ona u kojoj se nalazi biskupova katedra – učiteljska stolica, kao znak učiteljstva i vlasti pastira partikularne Crkve i znak jedinstva onih koji vjeruju onom vjerom što je biskup naviješta kao pastir stada.” (Biskupski ceremonijal, 42).

„Katedra neka je samo jedna i nepokretna i neka je tako smještena kako bi se vidjelo da je biskup doista na čelu cijele zajednice vjernika. Broj stepenica do katedre neka se tako prilagodi građevinskom izgledu svake pojedine crkve kako bi vjernici mogli dobro vidjeti biskupa. Povrh katedre neka se ne postavlja baldahin; ali neka se ipak brižno čuvaju dragocjena djela koja namriješe prijašnja stoljeća. Drugim biskupima ili prelatima, ako su možda prisutni, neka se na prikladnome mjestu pripravi sjedalo koje ipak ne će biti povišeno poput katedre. Sjedalo za prezbitera slavlja neka se priredi na drugome mjestu” (isto, 47).

„Biskup neka propovijeda sjedeći na katedri s mitrom i štapom, osim ako on misli drukčije.« (isto, 17) „Neka biskup Božjem narodu govori s katedre, osim ako prilike mjesta ne zahtijevaju što drugo.” (isto, 51). Naviještanje Evanđelja iz sjedećega položaja potječe iz Isusova primjera: „Sjedne te iz lađe poučavaše mnoštvo” (Luka 5, 3).

„Katedrala je crkva gdje biskup ima svoju katedru, odakle odgaja i uzdiže svoj puk propovijedanjem, i gdje predsjeda glavnim slavljima liturgijske godine i sakramenata. Upravo onda kad zasjedne na katedru biskup se pred skupom vjernika pokazuje kao onaj koji stoji na čelu na mjestu Boga Oca, pa zbog toga, u skladu s prastarom predajom kako na Istoku tako i na Zapadu, jedino biskup može sjediti na biskupskoj stolici. Neposredno djelovanje te stolice od stolne crkve čini prostorno i duhovno središte jedinstva i zajedništva za svećenstvo Biskupije i za čitav sveti Božji puk” (Ivan Pavao II., Pastores gregis, br. 34).

Naša Gospa (Dubrovnik), XVIII (2012.) 46, str. 74.