U kanalu bura,

jecaj vjetra u napukloj kuli

bodež izdaje u srcu.

Galebi su plakali za tobom

sakrivjući boli u utrobu mora.

Na tišini oltara

molitva još spava,

u školjkama

neka davna ljubav u bisere se rađa.

Sakriveno blago tvoga postojanja,

ljepota tvoga ljeta

tvojih ljeta snaga

iz pepela

novi život stvara,

da zazvone zvona,

da pjesma kalama se prospe

da na drevnoj pjaci opet

samo sreća sanja.

 

 

I bit će svjetlo

Nad obalom kobalt noći,

more u koroti

ni svićarica nema.

Lađe iz nekog tuđeg sna

poludjele u kanalu otvaraju vrata pakla.

Plamen suklja

proždire povijest Mediterana,

ruši stoljeća,

a sa napuklog žrtvenika

k nebu se diže

dim sa mirisom maslina i mandarina

I bit će svjetlo

prosut će se sunce ruševninama hrama

iz pepela će uzletjet

galebi ranjenih krila.

I bit će svjetlo i ostat će svjetlo.

http://umijece-vremena.blogspot.com