Bježali smo iz noćne tmine
ti i ja
i ušli u neki novi
samo nama vidljivi svijet.
Razbili smo tišinu jecajem,
probuđenim
još neostvarenim željama,
vjetar je pjevao baladu
o ljudskim čežnjama,
a zvijezde šutjele o snovima.
Gledao si more i mjesečinu utopljenu u tom beskraju.
Vidjeh oči boje sna. U tvom pogledu naslutih izvorište rijeke vremena.
Bježali smo iz noćne tmine,
zakoračili u bujicu velike vode,
ti i ja
zaboravljajući nebo
koje je kišilo još neisplakanim
ljudskim suzama.
Koračali smo žalom.
Velika rijeka
je ispirala ostatke soli
na svjetlucavom pijesku života.
U tragovima naših stopala
se kupalo
tek naslućeno jutro
novog buđenja.
Kao suton i zora
ti i ja
iznenada sjedinjeni u čežnjama,
zagrljeni u žudnjama
,vidjesmo osmijeh neba
i na horizontu,
iza oblaka svijetlo
svijetlo nad svijetlima
ljubav
u našim snovima.
bglavac
irida
