U djetinjstvu saznah što su iluzije i naučih da glumac može plakati, smijati se, može pasti u zanosu igre, a da pri tome ostane neozljeđen. Osjetih kada glumac umire na sceni da je to stvarno, proživljavanje jedne male prolazne smrt. Uđoh u čudesan svijet u kojem glumac, čovjek od krvi i mesa, postaje lutka od slame, kako stavlja masku na svoje lice i živi neki drugi, njemu strani život. Bila sam još dijete i nisam znala što je ljubav, a još manje što je život, ali sjećam se kako sam osjećala čudesan nemir u sebi svaki puta kada se podizao zastor i nakon nekoliko trenutaka tame i tišine me dotaknuo glas koji je najavljivao početak nekog novog sna.
"Zar je ljubav pjesak i pjena?" upitah nepoznatog igrača svijetlom. Tama i tišina, tišina, poetična tišina nečujnog dijaloga s nepoznatim. Sa gitarom u ruci trubadur pjevuši baladu od uspomena koje mi nitko ne može oduzeti.
Ringelschpiel života se vrti, a nevidljivi bubanj najvaljuje dolazak velikog prodavača iluzija.
Sav u crnom iluzionist skida šešir dok njegove ruke kriju snove na dlanovima. Igra svjetla i sjene krije tajnu pretakanja sna u javu. Bijela golubica s maslinovom granćicom u kljunu izlijeće iz ništa. Lepetom krila najavljuje bezpočetnost beskraja.
"To je igra za sanjare" pomislih.
"Život je san, Kraljevo sudbina, Veliki svjetski teatar i ljubav" reče mi obsjenar. Kuda je otišla ljubav? upitah prodavača snova.
"Ne slušaj tuđe istine,
jer
tuđe riječi su samo
preplanulost od ljetnog sunca
ili rumenilo od zimskog vjetra
ili dobro napravljena frizura
ili kupljena haljina,
ljubav je kao život
san i sjena,
ona je pjesak i pjena
neuhvatljiva i nezaustavljiva,
treperava i uvijek drugačija."
šapat je dolazio sa početka sna. I ja spoznah što je život i osjetih Ljubav kako ostavlja tragove pjeska i soli na tijelu, osjetih ljubav kao pjenušavo i mirno more i zaplovih u taj ocean satkan od kapljica sna.
"Postoji li ključ za ljubav?Je li to strast, mudrost ili tananost želje?" upitah šapat sa početka sna.
"LJUBAV JE sve
tišina treptaja svijeća
miris ruža,
med na usnama,
pjesak i sol na tijelu,
ljubav su uspomene,
ljubav je sjećanje na
pješčane plaže,
pjenušavo more,
ljubav je
neuhvatljiva i nezadrživa
jer ljubav je život
san i sjena
čudesna kao
pjesak i pjena." šapuće mi pjesnik
"Sreće zlatne, srebrne sreće..." ciganka sa škrinjom sudbina dolazi do mene. Pružam ruku i na dlanu mi zatreperi kupljena istina.
"Ljubav se rađa
u onom ti i ja,
u paru odgovora,
u ljubičastom sutonu,
u buketu poljskog cvijeća,
u snu i sjeni,
u pjesku i pjeni,
morskoj soli na tijelima,
u pjenušavom zanosu
koji ostavlja san i sjen na usnama."
Ciganka se smiješi i odlazi. Njen treperavi glas lebdi u mom srcu. "Sreće zlatne srebrne, sreće..."
Nezvana ili zvana? Kako dolazi ljubav? pitam prodavača snova.
Ljubav je kao pjesak i pjena, neuhvatljiva, nezadrživa, nazustavljiva, ali uvijek iznova iz trena u tren tajanstveno lijepa i prisutna ljubav.
bglavac
irida
