S neba je u moj trenutak
sletjela silueta sreće
sa bijelim pticama na dlanu.
Anđeosko prabiće
se spustilo na uzglavlje
i vratilo mi sjećanje
na vrijeme
prije ovozemaljskog vremena.
Začuh tonove simfonije univerzuma
i osjetih buđenje u ljubičastom snu.
Ti si izronio iz drevnih oceana,
šaputao si poeziju suza,
gledao si očima boje sna
i moje slabosti pretvorio
u bijele golubice koje slijeću
na Elizejske poljane tvoje duše.
Sa dna srca si otrgnuo cvjetove boli
i bacio ih u bezdan vremena.
Dodirima svojim si oplodio žitnicu sna
i život pretvorio u zagrljaj stvarnosti i iluzija,
u ples svjetlosti i sjena,
igru dana i noći.
U dubini tvog pogleda se utapljam
u kapljicama meda i mlijeka
i sa kože ispirem ostatke nepostojanja,
čistim dušu od sumnji i nepovjerenja,
hranim srce ljepotom tvoga bića.
Osjetih otvaranje pupoljaka novih ruža,
naslutih miomirise dolazećeg ljeta
u kojem će se zrcaliti ono naše davno,
uvijek prisutno utapljanje
u zvucima morskih orgulja.
Sa tvojih dlanova se još uvijek šire
strune vječnosti i omataju me
u tajanstvenim nemirom tvoje blizine.
U toj nevidljivoj mreži sretnog trenutka
se skriva sirena
koja nam ucrtava put ka Atlantidi,
zemlji u kojoj vjekuje mir, spokoj i ljubav.
Zavladao si sanjanom utopijom
i ona u tvom zagrljaju prestaje biti utopija,
ona je odraz u tvojim očima,
zrcaljenje sreće u dubini tvoga pogleda.
Svaki treptaj boje sna postaje
prepoznatljivost tvoje duše,
znak trajanja
u vječno željenoj zemlji čudesa.
Sa tvojih usana kaplju riječi kao medovina,
pretaču se kao eliksir u dubinu duše
i liječe sve tuge, strahove i boli.
bglavac
irida
