Sječanj odkucava na nekom
dalekom crkvenom tornju oproštaj
olovno nebo sakriva ljepotu i
azurne uspomene prohujalih dana
vjetar skuplja snove
i sve prošle godine
u ciborij ljubavi
da preživi siva praskozorja,
vrtloženje snijegova,
urlike vjetrova
i hladnoću mladih dana.
Sjećam se listopada.
Stavih srce na proplanak
tamo gdje jesen obara
zadnje znakovlje ljeta.
Izdrži srce
ostani vjerno sebi i korijenju
i rasti
izrasti iznad obzora prolaznosti.
Tamo gore je sunce
tamo gore je beskraj i san...
Začuh bubnjeve života,
šamani vremena me pozivaju na zornicu svjesti,
a moje poludjelo srce kliče,
volim slušati tvoje korake
kao uzbuđenje, kao titraje sna.
Zima je prosula tepih
da ne čujem tvoje odlaske,
da ne osjetim tvoju bol,
da ne vidim kako na obali rijeke vremena,
u bojama ugaslog sunca,
rastu strahovi umjesto sreće.
Lastavica koja nas je u ljetnim jutrima pozdravljala je odltejela na jug. Lišće u vrtu je umiralo samo, a ja sam budila tišinu koja se dugo odmarala nad željama i govorila vjetru da ih sakrije od nadolazeće zime.
Zvijezde nad njegovim čelom ne mogu umrijeti
jer ljepotom neba okrunjena u njegovom zagrljaju
moja ljubav jutrom oblači sunčanu haljinu i
bdije među zvjezdama do noći
kada se srebrena i lijepa
kupa u njegovim očima.
Sječanj otkucava na nekom dalekom crkvenom tornju zaborav, ali misli su zaustavljene jednim snom, jedinim snom.
Sutra će biti bolje, sutra mora biti bolje, osjećam toplinu željene istine dok sunce silazi s neba.
Prostor postaje zlatan, a ono jučer zatvoreno u strahove umire purpurom budućih dana.
Život nam je jutros ponudio pomirenje, vratio porušeni most vjerovanja.
Nebo nam se smiješi i prosipa trag sreće, jedini put kojim možemo krenuti da nas ne progutaju strahovi. Krilati bog sreće izranja iz davnina i pruža pramen svoje kose kao znamenje ovog trenutka buđenja. Otvaramo vrata beskraju i osjećamo miris tek prozvalih ruža. Noćas se na mojim dlanovima rađala neka nova istina, ista ona koja je bila čuvarica njegova mirnog sna.
Ljubav u srcu opijena mirisom vječnog proljeća,
ljubav u mislima jedina istina,
ljubav u osjećajima znak sreće,
nevidljiv, nedodirljiv i nečujan,
ali nesalomljiv i odporan
na sve buduće jeseni
i zime.
bglavac
irida
