Ova moja poezija nije nova, ona je prvotno nastala za potrebe jednog bosšjačkog portala iz Melbournea i zajedno sa ostalom mojom poezijom predstavlja knjigu, kojoj sam ja dao naslov ''JAMA'', pod skraćenim imenom Zlatan Kovač.

Postoje, naravno, neke podudarnosti sa I.G. Kovačićem, ali one nisu direktne.

Svakako je I.G. Kovačić bio na umu prilikom nastajanja ove knjige, međutim, sama knjiga tematski zahvaća jedan sasvim drugačiji problem, a taj je pokušaj, da se učini jedna revizija Krleže, s obzirom na pitanje Bosne.

Koliko sam ja u tome uspio, to ne znam, ali svakako je na čitatelju, da o tome donese svoj sud.

 

Jeste moja patnja

ili noć, u kojoj se ništa ne sanja,

jer i cijelo vrijeme moga života

nije drugo, nego jedna

neprosanjana noć

ili mora, u kojoj se miješa

Utvara, San i Java,

kao kada se burno spava

pa je java jača od sna.

 

Jeste moja patnja,

da su ljudi bili kao slamka

i niotkuda spasa,

nego samo svjedočanstvo,

da je jedna knjiga napisana

bez slova, koja nedostaju.

 

Iskreni protiv svoje časti,

mrtvi i često i plahi,

da tome nema primjera na svijetu

niti korjiena u prirodi

niti na bilo kojem mjestu,

koje bi se ljudskim boravištem

moglo nazvati ili stjecištem

gdje Istina sa ljubavlju nosi

i sa vjernošću vezuju ljudi,

kao pruće od slamke,

kao vezica od samoće.

 

Jeste moja patnja,

jer su ljudi nezahvalni,

oholi i bahati

odbacili cijeli život moj,

kao što je voda slaba,

da je gutljaj njen poput

medija gorka

i svaka njena kaplja

kao suza bistra i mlaka.

 

Zazivam nebo i ovu zemlju

kao svjedoka

protiv mojih krvoloka,

kako sam ljude dovoljno poučio,

da se bogovi ne rasrde,

što je moje žiće

razbacano po svijetu bijelom,

iako se klanjah bogovima svojim,

da je moje biće

poput zrcala

razdrobljeno u sitne komadiće,

a narod izazvan,

da jamu kopa duboku

i da je moje žiće,

kao iskra preobilna,

koja treba ugasnuti u tmine

pa je noć  blažena

prekrila moje lice,

jer su jamu meni iskopali,

da okončam u čistoći,

meni su moje oči

moja svijetlost i moja tama,

a jamu iskopanu

sada prekri božanska mana,

dok je iznad nje

samo zvjezdani svod mračan.

 

Zlatan Gavrilovic Kovač