ići bez ičije pomoći kroz život

u našim potragama za istinom

i sa pouzdanošću

taj put osigurava čšrobna znanost

jedna divna znanost

koju treba shvatiti kao skup

povezanih stvari

svijet catenae

teški lanac stvari i njihovih uzroka

ali bez spontanosti

bez slobode

bez pobožnosti

dočim bi o poeziji

trebalo govoriti kao o milosti

i toplini ljudskoga srca

trebalo bi govoriti tako da to nisu

znanja sva sakupljena ujedno

svjetlost bez topline

znanje bez ljubavi

proturječnost u pojmovima

jer su svjetlost i ljubav

dva lica iste milosti

fukušima!

svijet izvitoperenoga razuma

otvorio je put ka jednoj

praktičkoj filozofiji

pomoću koje sebe činimo

gospodarima i posjednicima prirode

to je pogled koji je

ravnodušan i

siguran

a ja bih htio uzdrmati sigurnost toga razuma

i pokazati da ono što je

neporedno izvjesno

nema za nas nikakove zbiljnosti

fukušima

　ako vrijeme prolazi, ako protiče

pa je ono kao rijeka koja teče

iz prošlosti prema sadašnjosti

i budućnosti

onda je sadašnjost posljedica

prošlosti

a budućnost posljedica sadašnjosti

međutim ukoliko imamo svjedoka

koji bilo da slijedi tok rijeke

ili pak da gleda njen prolaz

onda vrijeme biva preokrenuto

nije prošlost ona koja gura

sadašnjost

niti sadašnjost gura budućnost u postojanje

vrijeme se onda rađa iz mojega

odnosa prema stvarima

a u samim stvarima vrijeme

je u nekoj vrsti vječnog nadživljavanja

tako da prošlost živi

u budućem

kao što buduće jeste već u prošlom

i ono prošlo i buduće

jeste sadašnje jer ja nosim vrijeme

pa nema više sukcesije

prošlosti, sadašnjosti i budućnosti

nego su one prisutne i nerazdvojive

u jednom refleksivnom

trenutku

i u trenutku agonije te

čovjek vidje stradanje fukušime

od boga očito primi udarac takav

na fukušimu je pao i podiže stravu

o svetosti sveta

zar ne vidiš ljude fukušime kako trpe

koji je njihov grijeh?

zlatan gavrilović kovač