ja tjebe nikada ne zabudu

ja tjebe nikada ne uvizu

ljubavi moja

moj zivot je bio kao vir sto ga vrijeme vije

i sada od tuge mrem

dali cu te vidjeti jos koji puta

prije nego moja dusa ne okonca

vidjeh vodarice sa ibricima

i zene sa crnim kolicima

i jamu tamnu od dubine

u kojoj moja dusa mora da mine

kardinali glasom ispratit ce tijelo

koje ce u jamu duboku

i tako cu napustiti svijet ovaj

u kojem bijah samo gost bos

i u nebeskom stanu

svjetlost cu vidjet sto razgoni tamu

ljubavi moja

tako ce konacno moja pepelna iskra

svoju nebesku sudbu da kusa

ja tjebe nikada ne zabudu

ja tjebe nikada ne uvizu.

zlatan gavrilovic kovac