O čemu pišem?

Pišem o tome,
da su ubijali ljude
bez ikakovoga razloga,
pokušavam pisati o tome
što je čovjek?

I tko bi mi mogao odgovoriti na to pitanje
i čini li se ono suvišnim?

Čini li se sporednim,
čini li se beznačajnim,
čini malim?

Čovjek je konačna duša
u beskonačnom kosmičkom dahu,
a čovjek kao mala konačna duša
stoji sa svojom dušom
između bitka i ništa
ili
ćovjek sudjeluje u ničemu
i čini mi se
kao da je riječ o filozofiji
kao o jednom iskustvu,
koje je strana istina
ili istina u vidu svoje vlastite opreke,
dakle, LAŽ?!

I ja pokušavam pisati o toj laži,
pokušavam istinu očistiti
od onog mogućeg
vjerojatnog i lažnog,
nego iz ljubavi prema istini,
istinu prenijeti u znanje,
studium sapientiae,
težnja ekstremnom žudnjom
i postignuće svjetlosti u sapientii života
živa istina
živa ljubav
živa nada
živa vjera
volja za životom
snaga,
za razliku od laži
da se čovjeku ne pripisati ma kakve granice
univerzalna mudrost,
odnosno, čovječja istina,
koja se ne mijenja
baš kao ni svjetlost Sunca
zbog raznolikosti stvari
koje obasjava
humana sapientia...

Zlatan Gavrilović Kovač