pitas me dali me strah smrti?!

i ja bih odgovorio da jeste

kada sam bio kao dijete

mislio sam kao dijete

radio sam kao dijete

i necega me nije bilo strah

a sada kada sam vec mnogo zreliji

u mene kao da se uvukao trunak smetnji

da vec sumnjam kako sam hrabar muz

jer volim zalazak Sunca

pa Mjesec i njegovu crvenu koronu

volim mirtu kada je pcele sisu

volim svoje drugove kada disu

i jos jako mnogo stvari

koje strah nikako da svali

a ponajvise draga tebe

od koje me najvise zebe

jer ja volim nanovo

i moja ljubav je kao pruge africke zebre

da jedna bijase tamna

a druga svijetla

bas kao tvoja sjena

kojoj vatra iz mojih ocijih zjena

vise ne smeta.

zlatan gavrilovic kovac