Sinoc sam usnuo Hrvatsku u Slobodi

spokojna noc i ljubav u samoci

ne bole me vise sva tvoja vremena

nego ja predumaju kako srce artista

novi zivot i ljubav novu na tvoja koljena

pred Istinu koja svijetli kao bozanska Iskra

leti, leti medena

daleko, daleko, daleko za sva tvoja ljeta

i srce kao da ce iz grudi iskocit

od toga nebeskoga zvjezdanoga reda

gdje orijentiri jesu tri mala kralja

dok Sirijus cijelim nebom vlada

Boze kako si zestoka, kako zestoka

silna

smjela

nepokolebljiva

a nocima sam cesto bio bez sna

jer je java poput tvoga dubokog dihanja

i ja se ne bojim vise vidjeti kosmos tvoj

ko dva majcina oka tamna

dok miris tamjana pjesnika na koljena obara

kao pred Istinu koja svijetli kao bozanska Iskra

i u buducem zivotu ja u tebi samo Boga gledam

Tebe, tebe duso moja

na ruke tvoje citava je Hrvatska

srce svoje na oltar prinijela

i nocno Nebo osvjetljeno sjajnim zvijezdama

posve bijelo posta kao pjena morska zala

nebeska carice

mora vladarice

ne boj se stati samnom

jer ja vise ne vjerujem nijednoj drugoj.

zlatan gavrilovic kovac