PRIPREMA ZA OSOBNU PROMJENU
Prvi dio
Sve što vidim, moja je sadašnja sreća
Sav strah je prošao, i ovdje je samo Ljubav.
Što je stvarno ?
Većina nas zbunjena je glede onoga što je stvarno. Premda naslućujemo da postoji još nešto, nastojimo odlučiti se za stvarnost koja se temelji isključivo na povratnim informacijama naših tjelesnih osjetila.
Da bismo pojačali tu »stvarnost«, oslanjamo se na ono što se u našoj kulturi definira kao normalno i zdravo, pa stoga i stvarno.
Kako se u tu shemu uklapa Ljubav? Ne bi li nam život bio sadržajniji kad bismo svojom stvarnošću smatrali ono što nema ni početka ni kraja ?
Samo Ljubav zadovoljava tu definiciju vječnog. Sve ostalo je prolazno, pa stoga beznačajno.
Strah uvijek izobličuje naše zapažanje i zbunjuje nas glede onoga što se događa.
Ljubav je potpuna odsutnost straha. Ljubav ništa ne pita. Narav joj je širenje i obuhvaćanje svega, a ne mjerenje i
uspoređivanje.
Ljubav je, dakle, zapravo sve što je vrijedno, a strah nam ne može pružiti ništa, jer on jest ništa.
Premda je Ljubav uvijek ono što zapravo želimo, često je se bojimo, a da toga nismo ni svjesni, pa smo ponekad i slijepi i gluhi za njezinu nazočnost.
Dok, međutim, sebi i drugima pomažemo osloboditi se straha, počinjemo u sebi doživljavati promjene. Počinjemo razabirati više od svoje stare stvarnosti definirane tjelesnim osjetilima, te ulazimo u stanje jasnoće u kojem otkrivamo da smo u duhu svi međusobno povezani, da nam je Jastvo zajedničko i da su Ljubav i unutarnji mir, zapravo, jedina stvarnost.
S Ljubavi kao jedinom stvarnosti, na cjelovitost i zdravlje može se gledati kao na unutarnji mir, a na iscjeljivanje kao na odbacivanje straha.
Ljubav je, dakle, odbacivanje straha.
