PRIPREMA ZA OSOBNU PROMJENU

 

Prvi dio

 

 

Sve što vidim, moja je sadašnja sreća

 

 

 

Sav strah je prošao, i ovdje je samo Ljubav.

 

 

 

Što je stvarno ?

 

 

 

Većina nas zbunjena je glede onoga što je stvar­no. Premda naslućujemo da postoji još nešto, nasto­jimo odlučiti se za stvarnost koja se temelji isklju­čivo na povratnim informacijama naših tjelesnih osjetila.

 

Da bismo pojačali tu »stvarnost«, oslanjamo se na ono što se u našoj kulturi definira kao normal­no i zdravo, pa stoga i stvarno.

 

Kako se u tu shemu uklapa Ljubav? Ne bi li nam život bio sadržajniji kad bismo svojom stvar­nošću smatrali ono što nema ni početka ni kraja ?

 

Samo Ljubav zadovoljava tu definiciju vječnog. Sve ostalo je prolazno, pa stoga beznačajno.

 

Strah uvijek izobličuje naše zapažanje i zbu­njuje nas glede onoga što se događa.

 

Ljubav je pot­puna odsutnost straha. Ljubav ništa ne pita. Narav joj je širenje i obuhvaćanje svega, a ne mjerenje i

                                 uspoređivanje.

Ljubav je, dakle, zapravo sve što je vrijedno, a strah nam ne može pružiti ništa, jer on jest ništa.

Premda je Ljubav uvijek ono što zapravo želi­mo, često je se bojimo, a da toga nismo ni svjesni, pa smo ponekad i slijepi i gluhi za njezinu nazočnost.

Dok, međutim, sebi i drugima pomažemo osloboditi se straha, počinjemo u sebi doživljavati promjene. Počinjemo razabirati više od svoje stare stvarnosti definirane tjelesnim osjetilima, te ulazimo u stanje jasnoće u kojem otkrivamo da smo u duhu svi me­đusobno povezani, da nam je Jastvo zajedničko i da su Ljubav i unutarnji mir, zapravo, jedina stvarnost.

S Ljubavi kao jedinom stvarnosti, na cjelovitost i zdravlje može se gledati kao na unutarnji mir, a na iscjeljivanje kao na odbacivanje straha.

Ljubav je, dakle, odbacivanje straha.