Peta vježba

 

 

OD SVIJETA KOJI VIDIM MOGU POBJEĆI AKO ODUSTANEM OD NAPADAČKIH MISLI

 

 

 

 

 

 

 

 

Od svijeta koji vidim, mogu pobjeći ako odustanem od napadačkih misli

 

 

 

Mnogi od nas ponekad se osjećaju beznadno, uhvaćeni u stupicu svijeta što ga vidimo.

 Ma koliko nastojali, naprosto ne možemo izmijeniti svijet niti pobjeći iz njegovih prividnih granica.

 

Ako se podsjetimo da je svijet sačinjen od naših misli, onda te misli možemo promijeniti.

 Svijet što ga vidimo, mijenjamo mijenjajući misli o njemu.

Mijenjanjem misli mijenjamo uzrok.

Tada će se po­sljedica — svijet koji vidimo - automatski izmijeniti.

 

Izmijenjen sustav mišljenja može obrnuti uz­rok i posljedicu, tj. njihov redoslijed kakav smo do sada poznavali.

Većina nas teško će to prihvatiti, jer se nerado odriče predvidljivosti starog sustava vje­rovanja, te se odupire preuzimanju odgovornosti za svoje misli, osjećaje i reakcije.

 

Budući da prije nego što pogledamo van, uvijek pogledamo unutra, u se­be, vani ćemo vidjeti napad samo ako smo ga u sebi već prihvatili kao stvarnost.

 

To naravno, zaboravljamo kad vidimo da nas netko napada.

Od svoje svjesne pozornosti nastoji­mo sakriti da napad, što ga doživljavamo kao da dolazi od drugih, zapravo proizlazi iz našeg uma.

 

Kad to shvatimo, postajemo svjesni da svojim napadačkim mislima ranjavamo sami sebe.

Tada možemo odlučiti napadačke misli zamijeniti mislima punim Ljubavi i tako se prestati ranjavati.

 

Naš vlastiti viši interes omogućava nam da shvatimo kako Ljubav koju pružamo drugima, osnažuje Ljubav koju gajimo prema sebi.

 

Još jednom ponavljam, vrijedno je, možda, pod­sjetiti se kako nam napadačke misli ne donose du­ševni mir, a opravdani gnjev ne pruža nikakvu zašti­tu.

 

Danas shvaćam da su moje napadačke mi­sli o drugima, zapravo, usmjerene protiv me­ne.

 

Kad vjerujem da mi napad na druge donosi nešto što želim, podsjetit ću se kako uvijek najprije napadam samoga sebe.

 

Ne želim se danas opet povrijediti.