Evo pisma njegovateljice Karol s kojom sam se prisno sprijateljio. Pismo se nastavlja na naš razgovor o tome kako se iscjeljenje (unutarnji mir koji dolazi kad odbacimo strah) može dogoditi u trenutku.
25. veljače
Dragi Jerry,
U zadnje vrijeme našla sam se u velikom broju situacija u kojima sam govorila i govorila o bezuvjetnoj ljubavi i o važnosti odavanja počasti samoj suštini našega bića, time što ćemo odbaciti strah.
Pretpostavljam da najviše pripovijedamo o onome što upravo učimo.
U snu sam sjedila nasuprot ljudskom biću — ružnom, izobličenom i bijednom. Na trenutak sam željela pobjeći. No opustivši se i pribravši, vidjela sam između nas stvarnu vezu i ta mi se veza svidjela. Kad je iluzorni aspekt ego interpretacije izblijedio, zasjalo je sjajno svjetlo. Bio je to sjaj, božanstvenost i bezazlenost kakvu nikad nitko nije vidio. Zagrlila sam tu osobu s istinskom ljubavi kakvu nikada prije nisam osjetila. Osoba je prihvatila moju ljubav, pa je zavladala radost i zajedništvo popraćeno stapanjem naših duša. Ta osoba bila je ja, a ja sam bila ta osoba ; slavili smo svoje jedinstvo. Tog trenutka spoznala sam istinski osjećaj ljubavi, časti i opraštanja. Nikad neću zaboraviti apsolutno i potpuno iscjeljenje koje se dogodilo toga trenutka. Zaista razumijem što si mislio kada si govorio sada.
U istini i ljubavi
Karol
Želio sam s vama podijeliti ovo divno pismo, jer darovi su za to da se dijele. Pismo mi uvijek koristi u trenucima kad se vežem za prošlost i kad mi je teško oprostiti sebi i drugima.
Ovaj trenutak jedino je vrijeme koje postoji.
bglavac
edin.kecanovic
