Primjer B
Mislim da se većina nas može uživjeti u ulogu čovjeka koji ode na večeru u pomodni restoran, da bi otkrio kako je posluga naprosto strašna, konobari otresiti, neuljudni i neprijazni. Također lako razumijemo njegov opravdani gnjev, logične pritužbe, neprijateljske primisli, kao i to da konobarici nije ostavio napojnicu.
Da bi nam unutarnji mir postao jedini cilj, trebamo ispraviti pogrešno vjerovanje kako će nam opravdan gnjev ili pritužba donijeti mir.
Gnjev i napad naprosto to ne mogu učiniti.
Odigrajmo iznova upravo ispripovijedanu malu dramu.
Ovoga puta, dok gost sjeda, ja mu u uho šapćem kako je konobaričin muž umro prije dva dana, a ona ima petoro djece za koju se mora sama brinuti.
Sada gost može vidjeti konobaricu kao preplašenu ženu i razabrati da ona šalje poziv za Ljubav. Može obratiti pozornost na njezinu snagu i predanost, a previdjeti (oprostiti) njezino ponašanje.
Njegova reakcija bit će stav prihvaćanja i Ljubavi, koji će pokazati tako što će joj ostaviti izuzetno veliku napojnicu.
Izvanjski oblik onoga što oči vide i uši čuju u obje je drame isti.
U prvom scenariju, međutim, događaji se gledaju kroz prozor straha, dok se u drugom gledaju kroz prozor Ljubavi.
Danas dopustite sebi jedan jedini cilj unutarnjeg mira time što ćete usmjeriti pažnju na ove misli: Danas ću na sve što se dogodi, gledati ne sudeći.
Sve što se dogodi, prilika je da doživim Ljubav umjesto straha.
bglavac
edin.kecanovic
