Primjer B

 

 

 

 

Mislim da se većina nas može uživjeti u ulogu čovjeka koji ode na večeru u pomodni restoran, da bi otkrio kako je posluga naprosto strašna, konobari otresiti, neuljudni i neprijazni. Također lako razu­mijemo njegov opravdani gnjev, logične pritužbe, neprijateljske primisli, kao i to da konobarici nije ostavio napojnicu.

 

Da bi nam unutarnji mir postao jedini cilj, tre­bamo ispraviti pogrešno vjerovanje kako će nam opravdan gnjev ili pritužba donijeti mir.

Gnjev i napad naprosto to ne mogu učiniti.

 

Odigrajmo iznova upravo ispripovijedanu malu dramu.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Ovoga puta, dok gost sjeda, ja mu u uho šapćem kako je konobaričin muž umro prije dva dana, a ona ima petoro djece za koju se mora sama brinuti.

 

Sada gost može vidjeti konobaricu kao pre­plašenu ženu i razabrati da ona šalje poziv za Ljubav. Može obratiti pozornost na njezinu snagu i predanost, a previdjeti (oprostiti) njezino ponašanje.

Nje­gova reakcija bit će stav prihvaćanja i Ljubavi, koji će pokazati tako što će joj ostaviti izuzetno veliku napojnicu.

 

Izvanjski oblik onoga što oči vide i uši čuju u obje je drame isti.

U prvom scenariju, međutim, događaji se gledaju kroz prozor straha, dok se u drugom gledaju kroz prozor Ljubavi.

 

 

 

Danas dopustite sebi jedan jedini cilj unutarnjeg mira time što ćete usmjeriti paž­nju na ove misli: Danas ću na sve što se dogodi, gledati ne sudeći.

 

Sve što se dogodi, prilika je da doživim Ljubav umjesto straha.