Primjer A

 

 

 

 

 

Nekad sam mislio da je normalno i u skladu s našom kulturom osjetiti paranoju prilikom kupovi­ne automobila. Prodavačima automobila nije se mo­glo vjerovati. Sumnjati u njih bilo je normalno i mudro, i bio bih vam mogao navesti cijeli niz odabra­nih doživljaja koji su podupirali ovu pretpostavku. Tada nisam shvaćao da je sve što takvim pristupom postižem, sužavanje izbora. Ostao mi je samo jedan stav, a to je bio strah i sumnjičavost. Duševni mir bio je nemoguć.

 

Nisam čak ni pomišljao na to da prodavač vje­rojatno radi na temelju svog vlastitog skupa izabra­nih iskustava koja su ga »naučila« da prema kupcu bude nepovjerljiv. »Naučio« je da ga kupci ne poštu­ju i da ga na neki način nastoje poniziti. Vidjevši da kupac na njega gleda kao na građanina drugoga reda i sam je na sebe tako gledao.

 

 

 

 

 

 

 

 

Prodavač automobila i ja imali smo nešto zajed­ničko - naša percepcija onog drugoga bila je potpuno iskrivljena. I sredstva kojima smo zamutili svoj po­gled, bila su nam ista. Iz svoje prošlosti odabrali smo samo neke aspekte da bismo stvorili sud kojim smo sada prosuđivali jedan drugoga.

 

Sad radim kao savjetnik u velikoj agenciji za prodaju automobila i nalazim kako se moj stav mije­nja. Zajedno istražujemo načine kako da odbacimo prošle pritužbe i prigovore, i nastojimo vježbati opraštanje.

 

Što bi se dogodilo kad bi i kupci i prodavači automobila uvidjeli da je prošlost nevažna i samim je tim odbacili, pa postali nalaznici Ljubavi, a ne tražitelji pogrešaka, davatelji a ne tražitelji Ljubavi?

 

Možda bi nam tada jedina motivacija za saobraćanje s drugim ljudima bila širenje mira.

 

Pogrešna percep­cija »Ja sam žrtva svijeta koji vidim«, mogla bi tada glasiti

 „ Nisam žrtva svijeta koji vidim “